Mahir Abdullah: Poštovani gledaoci, esselamu alejkum. Tema o kojoj razgovaramo je vjerovanje i utjecaj vjerovanja na život ummeta. Iman je srž naše vjere, njena suština, te mu poklanjamo veliku pažnju zbog važnosti koju ima u životu vjernika. Ummet je tokom historije bio izložen raznim nasrtajima neprijatelja ciji cilj je bio muslimanski teritorij ili bogatstvo islamske države. Medutim, u posljednje vrijeme direktnom napadu izložen je iman kao osnova za koju se veže cijeli ummet. U isto vrijeme za nas je iman jedina veza sa Gospodarom, sa poslanicima, objavama, melekima. Naš iman je naša nada i jedino što posjedujemo. Da li je dovoljno samo to što posjedujemo iman i da li se s imanom možemo ponovno vratiti na poziciju koju je ummet nekada imao na dunjaluku? Raduje me što je naš gost dr. Jusuf el-Kardavi, koji ce nam pomoci u davanju odgovora na ova i slicna pitanja.
Doktore, kada govorimo o imanu neophodno je da pojasnimo šta podrazumijevamo pod imanom i njegovim utjecajem na pojedinca i narod?
Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu, dž.š, i neka je milost i selam na našeg Poslanika, s.a.v.s, te na njegovu porodici i cestite ashabe. Iman, odnosno vjerovanje, jako je sadržajna rijec i može podrazumijevati više znacenja. Medutim, kada govorimo o imanu, podrazumijevamo vjerovanje koje osjeca i zagovara svaki vjernik musliman. Iman je veza kojom je Allah, dž.š, sa Sobom povezao sve dobro kako u ovom pojavnom svijetu, tako i na buducem svijetu, ahiretu. Pobjeda, uspjeh, odbrana, ponos, snaga i druga dobra u uskoj su vezi sa imanom. Allah, dž.š, kaže: 'Oni koji nisu vjerovali na svoju štetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra djela cinili sebi su Džennet pripremili' '...A dužnost nam je bila vjernike pomoci!' Iman direktno povezuje vjernika sa Gospodarom nebesa i Zemlje, Stvaraocem Silnim. Osnov imana je vjerovanje u Allaha, dž.š. Medutim, da bi neko bio potpun vjernik svojim vjerovanjem mora obuhvatiti i ostale dijelove imana koji su u uskoj vezi sa vjerovanjem u Allaha, dž.š. Kada kažemo da vjerujemo u meleke podrazumijevamo da su oni Allahova vojska ciji broj i snagu zna samo On. Takoder, vjerujemo da su sve objave od Njega i da su svi poslanici Njegovi poslanici, da postoji Sudnji dan i odredenje koje je On odredio i uspostavio. Dakle, osnov vjerovanja je u vjerovanju u Allaha, dž.š. Takoder, od imana je da vjerujemo da je Muhammed, s.a.v.s, posljednji poslanik nakon kojeg više nema poslanika i da je objava s kojom je došao Allahova rijec i Njegova uputa covjecanstvu. Sve što smo nabrojali obuhvata naše vjerovanje i to je potpuni iman koji zagovaramo i koji covjeku daje aktivnu pozitivnu ulogu u životu. To je pravi iman! Medutim, postoji još jedna vrsta imana, a to je nasljedni iman.
To je vjerovanje covjeka rodenog u muslimanskoj porodici, od roditelja muslimana, onog ko je musliman samo po tome što je roden u takvoj sredini. Iman takvog covjeka je mrtav, ili uspavan i daleko je od imana koji zagovaramo. Nama je potreban iman kao pokretacka snaga, iman koji je živ i koji nam daje elan u životu. Potreban nam je iman koji ce biti pokretacka snaga. Muhammed, s.a.v.s, je rekao: 'Jak mu'min bolji je i Allahu draži od slabog mu'mina, a u obojici je dobro!' Mi tražimo jake mu'mine koji ce biti sposobni uraditi velike stvari kao što su uradili naši velikani u prošlosti. Svijetle stranice historije koje su ispisali naši prethodnici djela su male skupine vjernika, ali svakako izuzetno jakih mu'mina koji su bili poput kamene gradevine o koju se razbijao svaki dunjalucki izazov. Oni su ostvarili znacajne rezultate koje historija dobro pamti. Šta je bio izvor njihove snage?! Zbog cega su oni bili tako prodorni u svom djelovanju? Razlog je kvalitet škole koju su izucili kod Poslanika, s.a.v.s. Poceli su u kuci Erkama sina Erkamovog i ustrajali u izucavanju punih trinaest godina. Cijeli mekanski period bio je samo ulijevanje ispravnog vjerovanja u vene ashaba. U tom periodu objavljeno je preko osamdeset sura, a sve imaju za cilj jacanje imana kod vjernika. Muhammed, s.a.v.s., je svoje djelovanje usredsredio samo na usadivanje ispravnog vjerovanja u srca svojih pristalica tokom cijelog mekanskog perioda. Svi drugi propisi objavljeni su u Medini u periodu koji je trajao samo deset godina. Dakle, izgradivanje imana vjernika trajalo je duže nego svi drugi propisi s kojima je Kur'an došao! Osobe koje su tako odgajane bile su u potpunosti sposobne da ponesu sve obaveze koje su pred njih postavljene i nije bilo prepreka koje nisu mogli preci. Dakle, iman je snaga koja vjernika usmjerava i pokrece ka cinjenju dobra a odvracanju od zla. To je snaga koja povezuje jedinke u zajednicu stamena poput najcvršce gradevine, sposobna da postane vodeca zajednica na dunjaluku.
Mahir Abdullah: Kazali ste da je iman jacao u Mekki i da je plodove dao u Medini i nakon medinskog perioda. Medutim, kako to razumjeti iz naše perspektive? Kako da razumijemo iman o kojem govorite u okolnostima u kojima mi danas živimo?
Dr. Kardavi: Ako pogledamo naše današnje stanje i mjesto koje pripada imanu, primijetit cemo veliku razliku u odnosu na prvobitno stanje, jer je broj pravih vjernika veoma mali. Ummet danas broji milijardu i tristo miliona vjernika. Medutim, koliko je medu njima iskrenih vjernika?! Veoma malo! Kada bi na hiljadu muslimana bio samo jedan pravi vjernik, mnogo šta bi se moglo uraditi. Kada kažemo pravi vjernik, podrazumijevamo potpunog mu'mina koji vjeruje potpunim imanom koji ga usmjerava u životu, a ne imanom djelimicnih vjernika. Hasan el-Bena, r.a., je rekao: 'Dajte mi dvanaest hiljada pravih vjernika. S njima cu postici sve nade i poraziti cijeli svijet!' Ali, potpunih vjernika, a ne duplo više polovicnih, jer oni nemaju potrebnu snagu. To je kao što bolnica puna bolesnika ne vrijedi kao jedan zdrav covjek. S njima svima ne možemo napraviti ono što možemo s jednim zdravim. Dakle, potrebni su nam potpuni vjernici.
Mahir Abdullah: Kako da danas oživimo mekanski period? Kojim metodama da od hiljadu bolesnih dobijemo deset zdravih?
Dr. Kardavi: Na prvom redu bih da napomenem da ne pripadam onima koji kažu da smo mi još uvijek u mekanskom periodu. Objava je završena i ova vjera upotpunjena. Allah, dž.š., kaže: 'Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera!' Dakle, nema sumnje da je završena objava koja je do nas prenesena u svom originalnom obliku. Allah, dž.š., uzeo je Sebi u obavezu cuvanja objave i ona je sacuvana u potpunosti bez ikakvog iskrivljavanja. Dakle, objava je završena a njeni izvori sacuvali su svoju originalnost. Imam Eš-Šatibi kaže da je hadis sacuvan kao i Kur'an, jer ako je sacuvano ono što treba pojašnjavati, onda i njegovo pojašnjenje mora biti originalno da bi vjera sacuvala svoju izvornost. To znaci da je hadis, kao osnovni tumac vjere, sacuvan, da imamo originalne izvore naše vjere, te da su nam potrebne daije i odgajatelji koji ce na ispravan nacin odgajati generacije kako bismo od njih dobili potpune vjernike i kompletne licnosti. Jedna od osnovnih odlika takvih osoba je da razumijevaju pojave u svjetlu njihovih uzroka, jer je to dio Allahovih zakona u kosmosu. Primjer za to imamo u rijecima Omera, r.a., kada je vidio grupu vjernika kako samo sjede u mesdžidu i zikir cine. Upitao ih je ko su, a oni su odgovorili da se oni oslonjaju na Allaha. Na to im je odgovorio da su oni samo izjelice koje žive na tudi racun. Pa je rekao: 'Neka niko od vas ne sjedi i zapostavi trud za nafakom. Znajte da nebesa ne spuštaju zlato niti srebro, nego Allah opskrbljuje jedne od drugih vašim trudom! Zar niste culi rijeci Uzvišenog: 'A kada se namaz obavi, onda se po zemlji razidite i Allahovu blagodat tražite''. Dakle, naredeno nam je da izidemo iz mesdžida i da tražimo nafaku na bilo kojem mjestu na Zemlji. Nema sjedenja ni lihvarstva. Nafaka i prosperitet ne dolaze osim sa znojnim ledima i žuljevitim rukama. Napredni narodi nisu svoj napredak dosegli sjedenjem, nego su uložili ogroman trud i potcinili nauku svojim ciljevima kako bi uspjeli. E zato su napredni!
Mahir Abdullah: Doktore, kako je Poslanik, s.a.v.s., uspio izgraditi takve licnosti oko sebe? Dakle, kakav metod je primijenio u svom radu da bi postigao takav uspjeh? Imam osjecaj da mi nismo uspjeli primijeniti njegovu metodu u odgoju vjernika?
Dr. Kardavi: Poslanik, s.a.v.s., krenuo je od odgoja pojedinaca. Bilo kakav uspjeh zajednice temelji se na jakim pojedincima; to su cinjenice u koje nema sumnje. Jednom prilikom je Omer, r.a., sjedio sa grupom ashaba pa je svako od njih rekao svoje želje. Jedan je rekao da bi želio da ima punu kucu srebra pa da ga podijeli na Allahovom putu. Drugi rece da bi želio da ima punu kucu zlata pa da ga potroši na Allahovom putu. Omer, r.a., je na to rekao: 'Ja bih volio da imam na raspolaganju veliki broj ljudi kao što su Ebu Ubejde, Muaz bin Džebel i Salim sluga Huzejfin, pa da ih sve mobiliziram na Allahovom, dž.š., putu!' Dakle, prvo što je uradio Muhammed, s.a.v.s., je poklanjanje maksimalne pažnje izgradnji pojedinaca koji ce biti sposobni ponijeti emanet objave koji im je povjeren. Izgradnja licnosti i jacanje imana nije jednostavan posao. To je dug i mukotrpan proces koji zahtijeva puno rada. Muhammedu, s.a.v.s., trebalo je trinaest godina da odgaja ashabe. Zašto je bio potreban toliki period? Zato što se potpun iman ne može usvojiti odjednom. Potrebno je postepeno izgradivati licnost kako bi ona postala dovoljno jaka i izdržljiva da podnese sva iskušenja i nedace koje se isprijece na putu. Postepeno je objavljivan i Kur'an, da bi ga ljudi što bolje razumijeli, naucili i njegove naredbe sproveli u djelo. Allah, dž.š., kaže: 'Oni koji ne vjeruju govore: 'Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen citav, i to odjednom!? A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje ucvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.' Poziv daije nije jednostavan. Onaj ko poziva Allahovom putu neprestano ce biti izložen iskušenjima zbog toga jer neophodno da bude maksimalno pripremljen za takav poziv. Allah, dž.š., kaže: 'Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenja nece biti dovedeni!' dakle, iskušenja su neminovnost i za njih treba biti spreman. Sjetimo se iskušenja kroz koje su prolazili Muhammedovi, s.a.v.s. ashabi. Sjetimo se Ammara bin Jasira, Bilala bin Rebbaha, Habbaba bin Erta i drugih. Oni su prolazili kroz ogromna iskušenja i razlicite vrste tortura. Jednom prilikom je Habbab bio toliko iskušavan da je tražio pomoc od Muhammeda, s.a.v.s. Rekao mu je: 'Zar neceš moliti Allaha, dž.š., da nam pomogne?' Iskušenja su ga toliko poklopila da više nije bio u stanju trpjeti. Muhammed, s.a.v.s., koji je bio pored Ka'be, ispravi se na svom ogrtacu i rece : 'Prije vas je bilo vjernika kojima su neprijatelji celicnim cešljevima trgali meso s njihovog tijela sve dok sami kostur ne postanu, pa ih to nije odvratilo od njihove vjere. Tako mi Allaha, Allah, dž.š., ce ojacati ovu vjeru tako da ce putnik moci sam putovati iz Jemena u Hadramevt ne bojeci se nikoga osim Allaha, dž.š., i vuka za svoje stado!' Dakle, pored jacanja licnosti, uloga imana je i da daje nadu vjerniku u uspjeh poziva za koji se zauzima. Poslije poteškoca dolazi olakšanje, poslije noci svice zora, poslije borbe dolazi pobjeda! Pravi iman ne dozvoljava da covjek klone niti da odustane od svog poziva, a Allah, dž.š., kaže: '... i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u milost Allahovu!'
Mahir Abdullah: Kako da mi danas pomognemo onima koji prolaze kroz iskušenja? Na šta da ih uputimo kako bi ojacali svoj iman i podnijeli iskušenja koja su ih zadesila?
Dr. Kardavi: Kur'an je uputa i izlaz iz svake situacije, pa je i u vremenu iskušenja neophodno vratiti se Kur'anu i iz njega crpiti snagu kojom cemo ojacati svoj iman. U toku bitke na Uhudu Muhammed, s.a.v.s., je bio ranjen i pronijela se vijest da je ubijen. To je izuzetno teško djelovalo na vjernike, pa su neki od njih poceli bježati sa bojnog polja. Medutim, nekolicina ashaba ostala je stamena, poput stijena. Kada su primijetili ostale kako bježe i culi vijest da je Muhammed, s.a.v.s., ubijen. Povikali su: 'Zašto vi ne umrete za ono za što je on umro!? Kakva je vrijednost vašeg života poslije njegove smrti!?' To su pojedinci koji su napravili prava cuda u svom životu, a odgajani su uz Poslanika, s.a.v.s., citav svoj život. Nakon tog dogadaja Allah, dž.š., je objavio ajet: 'Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati nece Allahu nimalo nauditi, a Allah ce zahvalne sigurno nagraditi.' Kao da se postavlja pitanje: 'Da li vi vjerujete u ljude ili u pravila koja smo vam objavili?' Za vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., je bila grupa ljudi koji su ga puno voljeli i nisu se odvajali od njega, osim u slucajevima kada je to bilo neophodno. Jedan od njih je bio Omer, r.a., pa je , nakon što je cuo da je Poslanik preselio, rekao: 'Ko kaže da je Muhammed mrtav sabljom cu mu presjeci vrat!' Na njegove rijeci ustaje Ebu Bekr i kaže: 'Oni koji obožavaju Muhammeda neka znaju da je Muhammed mrtav, a oni koji obožavaju Allaha neka znaju da je On Vjecni koji nikada ne umire!' Zatim je proucio vec spomenuti ajet. Nakon ucenja ajeta neki ashabi su rekli: 'Kao da nikada do tada nismo culi ovaj ajet!' On je davno objavljen i ashabi su ga znali, ali su ga u tom momentu bili smetnuli s uma. Nakon toga su prišli Ebu Bekru, dali mu zavjet na vjernost i zajedno s njim borili se protiv otpadnika od vjere. To su mu'mini koji su odgojeni u Poslanikovoj, s.a.v.s., školi koji su se držali smjernica islama i nastavili borbu za istinu i principe s kojima je poslan Muhammed, s.a.v.s.
Mahir Abdullah: Spomenuli ste nekoliko svijetlih primjera ashaba koji su svojim nepokolebljivim stavom bili uzor i vodilja ostalim vjernicima. Kakva je uloga posebnih ljudi koji se isticu svojom vjerom u jacanju imana i ima li danas takvih primjera?
Dr. Kardavi: Iskušenja su situacije u kojima se isticu kvaliteti koje ummet posjeduje. Da nije iskušenja, kako bi došlo do izražaja sve blago koje posjeduje ummet i ljudi koji su postojani kao stijena?! Primjera je uvijek bilo i danas ih ima. Historija je zabilježila ogroman broj divnih primjera iskrenih i postojanih vjernika koji su bili uzor ostalima. Pogledajmo herojsku borbu palestinskog naroda! Zar nije divan primjer njihova odlucnosti u svakoj šehidskoj akciji?! Život je najvrednije što covjek posjeduje, a u šehidskoj akciji on žrtvuje svoj život. Zar to nije primjer koji je zaslužan divljenja?! Dakle, ummet je bio i još uvijek je pun divnih primjera. Nisu samo ashabi bili uzori, nego i poslije njih ima takvih velikana. Pored toga, i mi imamo priliku da budemo ubrojani u ashabe Poslanika, s.a.v.s. Pred kraj života Muhammed, s.a.v.s., je pitao jednu grupu vjernika o onima kojima se dive u jacini imana, pa su odgovorili:' To su meleci!' Muhammed, s.a.v.s., rece: 'Kako da ne budu vjernici a oni su u neposrednoj blizini Allaha, dž.š.?! 'Poslanici!' – rekoše. A Poslanik odgovori: 'Kako da ne vjeruju a njima objava od Allaha silazi?!' 'Mi!' – Ponovo rekoše. A Poslanik odgovori: 'Kako da ne vjerujete a poslanik je medu vama! Najveci primjer imana su ljudi koji ce se pojaviti poslije nas. Naci ce Kur'an medu koricama, vjerovati u njega i raditi ono što se u njemu nareduje. Oni ce imati najveci nagradu!' U drugom hadisu Muhammed, s.a.v.s., kaže: 'Volio bih da sam vidio svoju bracu!' A ashabi rekoše: 'Zar mi nismo tvoja braca o Allahov poslanice!' On odgovori: 'Ne! Vi ste moji ashabi, a moja braca su oni koji ce doci poslije!' Dakle, mi smo braca Poslanika, s.a.v.s., a njegova braca mogu biti i njegovi ashabi. To je velika pocast.
Mahir Abdullah: Kakva je uloga imana u jacanju nade u uspjeh, pogotovo u stanju u kojem se mi nalazimo dok mukotrpno radimo da bismo nešto napravili, a onda se pojavi neko ko sve to sruši?
Dr: Kardavi: Taman da se nalazimo i u takvoj situaciji mi ne odustajemo od djela. Koliko god neko rušio, mi cemo graditi. To je neprekidna borba u kojoj ne smijemo posustati. Na kraju, ko je pobjednik? Istina je stalni pobjednik! Allah, dž.š., kaže: 'Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.' Ovaj ajet pojašnjava ono o cemu govore neki savremeni filozofi da ono što je dobro ostaje a zlo nestaje. Dakle, u uspjeh ne smijemo sumnjati iako se nalazimo u veoma teškoj situaciji. Složit cete se sa mnom ako kažem da živimo u vremenu otpadništva. Šejh Ebu Hasan en-Nedevi je napisao i knjigu koja nosi naslov 'Otpadništvo, a Ebu Bekra nema'. Dakle, u teškim uslovima djelujemo. Ima primjera i pokrštavanja muslimana, kao i situacija koje su još gore od toga, a to je da ljudi deklarativno ostanu u islamu a od islama nemaju ništa. Znaci, da se smatraju muslimanima a odbacuju šerijat kao svoj put. To je izuzetno opasna situacija. Jedini izlaz je vracanje imanu koji ulijeva snagu i nadu. Pravi vjernik osjeca snagu imana i ona mu ne da da posrne u životu. Pogledajte kako se osjecaju i ponašaju predstavnici najvece sile na svijetu, samo zato što su najveci.
Mu'min ne smije strahovati, jer je Allah uz njega, a On je jaci od svega na dunjaluku. Musa, a.s., je izišao iz Egipta sa svojim narodom. Faraon je krenuo sa ogromnom vojskom da ih uništi. Ljudi su se pobojali, ali Musa ne gubi nadu. Njegov Gospodar je uz njega i nece ga ostaviti na milost neprijatelju. Svima nam je poznato kako su skonacali faraon i njegova armada. Musa, s.a.v.s., sa vjernicima izlazi kao pobjednik, iako su bili slabiji od neprijatelja. Tako je Ebu Bekra i Muhammeda, s.a.v.s., na putu hidžre sustigla potjera. Da su pogledali pred noge vidjeli bi ih. Ebu Bekr se bio uznemirio, a Muhammed, s.a.v.s., mu rece: 'Šta misliš o dvojici s kojima je Allah treci? Ne boj se, Allah je s nama!' Navedeni primjeri svjedoce da ne smijemo zaboraviti da je sve odredeno. Sve što se dogada dogada se sa Allahovim odredenjem. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: '...I kada bi se cijeli svijet okupio da ti korist donese ne bi je donio, osim ono što ti je propisano, i kada bi se cijeli svijet sakupio da ti kakvu štetu nanese ne bi ti nanijeli, osim ono što ti je propisano!' Mu'min se ne boji za nafaku jer je ona odredena, niti za svoj život, jer je edžel odreden. Ti osjecaji znatno pomažu covjeku i daju mu snagu da napreduje.
Mahir Abdullah: Jedan naš gledalac pita da li je mu'min osoba koja laže, shodno hadisu koji govori da mu'min ne može biti lažac?
Dr. Kardavi: Iman posjeduje korijen i izdanak. Korijen imana je vjerovanje u Allahovo postojanje i ostale imanske šarte. To je stabilno, u srcu je i nije podložno nikakvim promjenama. Nekoliko ajeta u Kur'anu govori o povecanju i smanjenju imana. Dakle, iman se smanjuje i povecava, zavisno od djela koje radimo. Medutim, laž ne utice na to da se u potpunosti izgubi iman. Dakle, ako je djelo slabo, onda naš iman slabi, odnosno smanjuje se, ali ostaje, a osoba nije izišla iz vjere.
Mahir Abdullah: Spomenuli ste da se iman povecava i smanjuje. Kako se on povecava?
Dr. Kardavi: Iman se povecava na dva nacina. Prvi je - spoznajom. Iako smo rodeni u islamu, to nije dovoljno za naš iman. Razmišljajuci o Allahovim stvorenjima, o kosmosu i svemu što je stvoreno, te o Allahovim zakonima koji postoje u svemiru, dolazimo do spoznaje o postojanju Gospodara svjetova koji je Stvaralac svega. Tada osjecamo posebnu snagu imana koja se razlikuje od prvobitne. Sljedeci nacin povecanja imana je u pokornosti Allahu, dž.š., ostavljanjem svega što je On zabranio i izvršavanjem onoga što je naredio. Na taj nacin iman se povecava.
Mahir Abdullah: Gledalac iz Egipta pita: 'Da li je razlog iskušenja kroz koja prolazimo slabost našeg imana ili su iskušenja data radi jacanja našeg imana?
Dr. Kardavi: Neka od iskušenja na koja nailazimo rezultat su naše slabosti. Ovaj ummet je deset stoljeca bio vodeca snaga na Zemlji. Nakon toga se opustio i uspavao, te je zapao u velike neprilike. Drugi narodi su nas prestigli i mi nismo u stanju da se s njima takmicimo u bilo cemu. Zbog toga je neophodno da što prije ustanemo i pocnemo se kretati u pravcu koji je zacrtao Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu.
M.A. | Novi Horizonti br/str. 49
(tekst skinut sa http://www.iltizam.org ,a vjerovatno objavljeno i u Novim Horizontima)
Nema komentara:
Objavi komentar