Naslov teme je "Knjiga koja vam je promijenila zivot". U mom zivotu ne
postoji takva knjiga ali ako bih trazio neku koja makar indirekno ima
veze sa tim onda cu neminovno doci do jednog dogadjaja ili do jedne
licnosti cija biografija je imala uticaja na tok mog zivota. Nadam se da
necete imati nista protiv da vam u ovoj bajramskoj veceri kazem nesto o
tome.
Godina 1994-ta, bilo je vece, sjedio sam sam u svojoj sobi, u stanu koji
nije pripadao meni, u gradu koji nije bio moj, daleko od domovine. Sa
kasetofona ide predavanje, tefsir Kur'ana. Iako sam od svog oca mnogo
toga naucio i pregrst korisnih savjeta dobio ipak nisam vjeri pridavao
veliki znacaj. Medjutim, nostalgija me razara. Sve sto je imalo bilo
kakve veze sa Novim Pazarom, sa Sandzakom, sa Bosnjacima islo je u prvi
plan. Tako se desilo i da sam ovu kasetu pustio. Predavac se koristi
tefsirom Sejida Kutba. Prije nego ce poceti sa predavajem kazuje rijec
dvije o ovom sehidu. Sejid Kutb je bio knjizevnik i radio je za
ministarstvo kulture pri vladi Egipta. U toku svog mandata boravio je
jedno vrijeme u Americi. Jednog dana dok je setao zacuo je zvona sa
obliznje katedrale. Znao je da se u to vrijeme obicno zvona ne
oglasavaju. Naisao je na jednog od krscanskih svecenika i upitao zasto
zvona zvone. - Pa zar vi ne znate. Ubijen je Hasan el-Bena, vodja
Muslimanske brace u Egiptu. Sijid Kutb je poceo razmisljati, kakva je to
licnost mogla biti kada se u dalekoj Americi raduju njegovoj smrti.
Poceo je studirati njegovu biografiju. Vremenom, bivao je sve vise
impresioniran tom licnoscu i njegovim pokretom da se je na kraju desilo
da je od vladinog cinovnika postao kriticar vlade. Na kraju je doslo do
toga da je Sejid Kutb postao idejni vodja Muslimanske brace. Zbog tog
angazmana vlasti su ga nekoliko puta zatvarale da bi na kraju bio
osudjen na smrt. Iako je izvrsenje kazne zbog protesta nekih vlada
susjednih zemalja odlagano, Sejid Kutb je ipak pogubljen. Strazar koji
ga je vodio do vesala kasnije prica:
Usao sam kod njega. Bilo mi je tesko da mu kazem gdje ga
vodim. Rekao sam mu da ga vodim u jednu drugu celiju. On se osmjehnuo.
Ja sam ga zacudjeno pogledao. On uzvrati: - Ne vodis me u nikakvu drugu
celiju, ja sada upravo krecem put dzenneta. Otkud to, uptao sam. -
Sanjao sam Poslanika a.s. na bijelom konju. Isao mi je u susret,
poselamio me i rekao: Mubarek ti sehitluk, o Sejide!
Slusao sam predavanje i plakao. Ta prica me je duboko dirnula. U tom
trenutku sam shvatio koliko su vrijedni bili savjeti i upute mog oca
koje mi je nekada davao a koje sam vremenom poceo zaboravljati. Tog
trenutka moj se zivot promijenio.
.... //uzeto sa foruma od forumaša ed ,vjerovatno čovjek iz Sandžak //....
Nema komentara:
Objavi komentar