Donosimo vam drugo poglavlje iz magistarskog rada Mustafe
Prljače o pokretu Muslimanska braća. U ovom odlomku autor nas ukratko
upoznaje sa biografijom i životnim putema šehida Hasane el-Benne.
Koristimo priliku da napomenemo da je jedan od učenika imama Benne šejh
Jusuf el-Karadavi, a njegov unuk je Tarik Ramadan.
II – O S N I V A Č I H V A N U ’L – M U S L I M I N A H A S A N B E N NA
Osnivač i neprikosnoveni autoritet organizacije Ihvanu’l-muslimin –
Hasan b. Ahmed b. Abdurrahmān el-Benna – rođen je u gradiću Mahmudija
(Al-Mahmûdiyya), nedaleko od Aleksandrije u mjesecu oktobru 1906.
godine. Otac mu Ahmed bio je mjesni imam, inače svršenik El-Azhara
(Al-Azhar), i kroz čitav svoj život družio se s knjigom i osobito bio
sklon izučavanju islamske legislative.
Hasan Benna je već u osnovnoj školi pokazivao neke osobenosti svojega
karaktera. Naime, u višim razredima osnovne škole jedan od njegovih
nastavnika ga je uključio u “Moralno-etičko udruženje”*, no on je vrlo brzo osnovao nekoliko novih udruženja s ciljem upućivanja na dobro a odvraćanja od zla.[1]
Po završetku osnovne škole, upisuje učiteljsku školu u Demenhuru
(Damanhûr) a potom, 1923. godine, započinje studije na Daru’l-ulumu[2]
u Kairu. Tu veliku pažnju posvećuje analizi novih životnih obrazaca, te
političkih, ideoloških, socioloških i ekonomskih gibanja koja su
obilježavala Kairo u dvadesetim godinama dvadesetog stoljeća. Osobito
snažan dojam na njega je ostavljala sve izraženija moralna anarhija,
koju je on smatrao jednim od snažnih talasa ateizma i ekstremnog
liberalizma (ibahiyye), odnosno otvaranjem prema zapadnjačkoj
kulturi, liberalnoj demokratiji i socijalističkim idejama koje su
također prodirale u Egipat. To mu je bio dodatni poticaj da odlazi na
skupove i sastanke “Uzoritog islamskog bloka” (Mu´askar al-islāmiyya
al-fādila), tj. azharskog saveza, različitih islamskih udruženja i škole
El-Menar (Al-Manār) koju je držao šejh Rešid Rida. Tu se upoznao s
mnogim istaknutim i uvaženim ličnostima.
Godine 1927. Hasan Benna završava školovanje na Daru’l-ulumu i
zapošljava se kao nastavnik arapskog jezika u jednoj osnovnoj školi u
Ismailiji, gdje kao 21-godišnji mladić započinje svoj samostalni život.
U novoj sredini odmah do izražaja dolazi njegova ličnost. On se nameće
kao islamski pregalac novoga kova, novog načina rada. Hasan Benna se tu
ne obraća masama koje dolaze u džamiju, a koje su u velikoj mjeri bile
opterećene frakcijskim nesuglasicama, već za objekat svoga djelovanja
uzima nekoliko većih kafana i za svaku od njih određuje dan u sedmici u
kojem će tu držati predavanje.
Nakon samo šest mjeseci, takav način njegovog djelovanja pokazao je prve znake uspjeha: u mjesecu martu 1928. godine[3]
njega je u njegovom stanu posjetilo šest njegovih prijatelja: Hafiz
Abdulhamid (Hāfiz ´Abd al-Hamîd), Ahmed Husari (Ahmed al-Husari), Fuad
Ibrahim (Fu´ād Ibrāhîm), Abdurrahman Hasebullah (´Abd ar-Rahmān
Hasabullāh), Ismail Izz (Ismā´îl ´Izz) i Zekki Magrebi (Zakkî
al-Magrabî).[4]Tom prilikom oni su se zakleli i čvrsto obećali jedni drugima da će nesebično raditi za dobro islama i muslimana.
Kad su toj svojoj zajednici htjeli dati i nekakvu odrednicu – udruženje, klub, tarikat, sindikat..., Hasan Benna se tome usprotivio. “Okanite se formalnosti i zvaničnosti!”, rekao je. “Neka ovaj naš prvi sastanak odredi ideja. Mi smo braća u službi islamu – prema tome, mi smo “Muslimanska braća”!”[5]
Bila je to jezgra iz koje će izrasti najveći pokret savremenog Egipta,
pokret koji će značajno obilježiti čitavo dvadeseto stoljeće ne samo u
zemlji u kojoj je rođen, već i širom arapsko-islamskog svijeta.
Njegovi odjeci čuli su se i u Bosni i Hercegovini.
Ebu’l-Hasan Nedevi (Abû al-Hasan al-Nadawî), jedan od vodećih savremenih muslimanskih autora,[6] govoreći o El-Bennāu, pored ostalog kaže:
“...Jedan od uspješnih reformatora; jedan od onih koji su se pojavili i
izrazili u za to nimalo naklonjenim okolnostima, u nepovoljnom ozračju,
štaviše u tmurnim, mračnim vremenima, u razdirućim, ubitačnim
sredinama, u narodu kojeg je zahvatila intelektualna zamrlost, duhovna
zapuštenost, otupjelost osjećanja, bezvoljnost..., tako da je čitava ta
generacija bila poput jednog izdanja jedne knjige, štampane u dobroj
štampariji, gdje su svi primjerci i sve stranice potpuno identični.
Dovoljno je bilo pročitati samo jednu knjigu i na temelju nje prosuditi o
svim drugim: nema bogatstva ideja, nema različitog viđenja, nema
ambicija..., ničeg, mimo uobičajenog, ničeg iznad prosjeka, tako da je
čitav život ličio na kompoziciju koju vuče samo jedna lokomotiva –
lokomotiva materije i stomaka...”[7]
Hasan Benna ubijen je u Kairu, 12. februara 1949. godine, ispred sjedišta Udruženja Šubbanu'l-muslimin (“Mladi muslimani”).* Jedan od aktivnih sudionika tih zbivanja, njegov bliski saradnik Salah Šadi (Salāh Shādî), ovako evocira Bennāovo ubistvo:
“Ihvanu’l-muslimin su, kako smo spomenuli, godine 1948. bili trn u grlu vladi Nukrāšijevoj (Al-Nuqrāshî)*
koji je, za vrijeme koje je bio na vlasti, utro put primirju s
Jevrejima. Bilo je to primirje koje nisu prihvaćali Ihvanu’l-muslimin i
koje je prouzročilo velike studentske demonstracije na kojima je Nukrāši
osuđivan za izdaju i kolaboraciju sa cionistima. Kako je primirje
Nukrāšiju diktirano od strane Engleza i Dvora, to je podrazumijevalo da
je nužno eliminirati organizaciju Ihvanu’l-muslimin.
Međutim, budući da cionistima i Zapadu ne bi značila mnogo eliminacija
same organizacije, jedini put za njeno potpuno neutraliziranje bio je
taj da se – kako su mislili neprijatelji Hasana Bennāa – smakne on, kao
osnivač i glavni zamajac organizacije.
Stoga su, u cilju ostvarenja tog cilja, prema njemu primijenili
drukčiji metod: ostavili su njega na slobodi, dok su istovremeno hapsili
sve članove njegove organizacije, i veliko i malo.
On je, u vezi s tim, premijeru Ibrahimu Abdu’l-Hadiju (Ibrāhîm ´Abd
al-Hādî), koji je došao poslije Nukrāšija, uputio pismo sljedeće
sadržine:
“Kad ste već zabranili organizaciju Ihvanu’l-muslimin i pohapsili čak i
one od njih koji su se nalazili u Palestini, kao i ove ovdje, kad ste
ih protjerali na planinu Tûr – uhapsite onda i mene s njima, jer ja sam
taj koji ih je odgojio!”
Dobivši negativan odgovor, Hasan Benna je zatražio odobrenje da ode
posjetiti selo jednog svog pristalice, hadži Abdullaha Nebravija
(´Abdullāh al-Nabrāwî), no nisu mu dopustili, ali su hadžiju Abdullāha
Nebrāvija zato uhapsili! Hasanu su uz to oduzeli i pištolj na koji je,
kao i svaki istaknuti čelnik u Egiptu, imao uredno izdatu dozvolu. Kad
ga je njegov brat oficir Abdu’l-Basit Benna (´Abd al-Bāsit al-Banna)
htio čuvati svojim oružjem, strpan je u zatvor.
Nakon toga mnogi ljudi su ga savjetovali da ode u ilegalu, budući je
vladina zavjera protiv njega bila sasvim očita. Njegov odgovor je bio:
“Od koje smrti da bježim: od one koja mi nije suđena, ili od one koja
jeste?! Onoga što mi nije suđeno ja se ne plašim a ono što je suđeno ne
može se izbjeći, ni uz kakav oprez!”
Dvanaestog februara 1949. godine, Muhammed Jusuf Lejsi (Muhammad Jusûf
al-Laysî), predsjednik odjeljenja za omladinu pri Udruženju
Šubbanu’l-muslimin, otišao je do kuće profesora Bennaa a po zadatku
prof. Nagija (An-Nāgî), rođaka premijera Ibrahima Abdu’l-Hadija (Ibrāhîm
´Abd al-Hādî), koji je vjerovao da će prof. Benna predložiti premijeru
nešto što bi i njemu moglo stvoriti pozitivno ozračje za rješenje krizne
situacije koja je nastupila između njega i vlade, kao što je vjerovao i
da je, istoga dana, upriličio i susret između Bennāa i državnog
ministra Zekkija Alija (Zakkiy ´Āli) u sjedištu Udruženja
“Šubbanu’l-muslimin”.
Profesor Benna je otišao na dogovoreno mjesto gdje je državnog ministra
čekao sve do osam sati navečer. Ministar se nije pojavljivao... Upravo u
to vrijeme bilo je predviđeno da se izvrši ubistvo, budući su sve
okolnosti bile povoljne za to.
Kad je prof. Benna bio izgubio nadu da će Ministar i doći, zajedno sa
svojim puncem, advokatom prof. Abdu’l-Kerimom Mensurom (´Abd al-Karîm
Mansûr), izišao je na stepenište Udruženja “Šubbanu’l-muslimin” s
namjerom da sjednu u taksi kojeg su prethodno bili pozvali. Međutim, u
tom času su isključena svjetla u Ramzesovoj ulici, u kojoj se nalazilo
sjedište “Šubbanu’l-muslimina” i Benna je sa svojim puncem pošao u
pravcu taksi auta koja su stajala u neposrednoj blizini. I tek što su
ušli u taksi, bio je zasut mecima koje su nasilnici ispaljivali smušeno i
nasumice a onda se, u jednom crnom autu sa brojem 9979, dali u bijeg.
Ranjeni Benna je uspio registrirati broj automobila, a potom se vratio
nazad u sjedište “Šubbanu’l-muslimina” kako bi zatražio kola hitne
pomoći i tim kolima je prevezen u očnu bolnicu “Dvor”! Jedan od ljekara
Ihvanu’l-muslimina se odmah zaputio tamo kako bi se on brinuo o njemu,
no ulaz mu je bio zabranjen... A svako malo vremena Kraljev dvor je
telefonom kontaktirao bolnicu kako bi dobio potvrdnu vijest o smrti
Hasana Bennāa. Njegove rane su jednako krvarile a ni jedan ljekar nije
se usuđivao prići i pružiti mu prvu pomoć!...”[8]
*Gam´iyyat al-ahlāq al-adabiyya
[1]V. Salāh Shādi, Al-Shahîdān-Hasan al-Banna wa Sayyid Qutb, Dār al-Wafa, Al-Mansûra, 1994., peto izdanje, str. 11.
[2]Dār al-´ulûm – visoki islamski vjersko-pedagoški zavod u Kairu.
[3]Posvuda
u literaturi upravo se ovaj datum navodi kao datum formalnog osnivanja
pokreta Ihvanu’l-muslimin, što je, po svemu sudeći, greška koja se
ponavlja po inerciji. Naime, sam Hasan Benna navodi da je do ovog
susreta došlo “u mjesecu zu’l-ka’ade, 1347. h. godine”, što odgovara
aprilu-maju 1929. godine. (V. Magmû´ah rasāil..., op. cit. str. 170.)
[4]Hasan al-Banna, Mudhakkirāt al-da´wah wa al-dā´iyah, Dār al-tawzî´ wa an-nashr al-islamiyyah, Kairo, 1986., str. 83.
[5]Isto, str. 84.
[6]Rođen
u Indiji 1332. h. godine; autor brojnih djela objavljenih na arapskom,
urdu, bengalskom, turskom, perzijskom, engleskom i drugim jezicima.
Poznata djela su mu: Šta je svijet izgubio dekadencijom muslimana,
Četiri temelja, Čuvari islamskog duha, Kadijani i kadijanije i
Poslanikov životopis. Kod nas mu je objavljena knjiga “Poslanstvo i
poslanici u svjetlu Kur’ana”, izdavač: Ilmijja BiH, Sarajevo, bez godine
izdanja, u prijevodu Fikreta Pašanovića.
[7]Abû al-Hasan al-Nadawî, u svom predgovoru Al-Bannāovoj knjizi “Mudhakkirāt al-da´wah wa al-dā´iyah”, op. cit. str. 4.
*Al-Shubbān
al-muslimûn. Ova organizacija formirana je od istog kruga ljudi u kojem
je bio i Hasan Benna, kako ćemo to vidjeti u nastavku radnje, u vrijeme
Bennaova boravka u egipatskom gradu Ismailijja (Ismā´iliyyah), gdje je
radio kao nastavnik arapskog jezika. Sam Benna bio je i jedan od njenih
prvih članova. Ispred njenog sjedišta pao je i kao žrtva atentata.
*Egipatski
premijer koji je ubijen u atentatu, decembra 1948. godine, za šta je
optužena organizacija Ihvanu’l-muslimin, što je nedugo zatim rezultiralo
i ubistvom Hasana Bennaa od strane članova političke policije.
[8]Salāh Shādi, Al-Shahîdān – Hasan al-Banna wa Sayyid Qutb, Dār al-Wafā, Mansûra, 1994., peto izdanje, str. 22-24.
Odlomak iz knjige: "Pokret 'Muslimanska braća' nastanak, početni oblici djelovanja i refleksije na BiH" mr. Mustafa Prljača
Izdavač: El-Kalem Sarajevo 2006.
Mehki uvez205. str
Fakultet islamskih nauka – Sarajevo
- P o s t d i p l o m s k i s t u d i j -
Nastanak i prosvjetno-pedagoško djelovanje pokreta
“Ihvanu’l-muslimin” u Egiptu i njegove refleksije na Bosnu i Hercegovinu
do 1945. godine
(m a g i s t a r s k a t e z a)
Mentor: Magistrant:
Prof. dr. Omer Nakičević Mustafa Prljača
Sarajevo, 14.01.2003. godine
Akos.bA
...//dobra studija sa puno informacija još nam samo treba da ovo primjenimo na naše živote..//
Nema komentara:
Objavi komentar