Zaslugom svog oca imam Hasan el-Benna je rano dobio islamsku poduku i učio je nauku o jeziku, akaid, fikh, usuli fikh, hadis i siru. Sa četrnaest godina napamet je naučio Kur'an. On je također učio kod šejha Muhammeda Zehrana. Sjećajući se te životne faze Hasana el-Bennaa, njegov mlađi brat kaže:
"Moj poštovani brate, ti si imao devet, a ja sedam godina. Učili smo Časni Kur'an zajedno u školi i također smo učili pisati. Ti si naučio napamet dvije trećine Kur'ana, a ja sam upamtio samo do sure Et-Tevba. Kad smo se vraćali iz škole, otac bi nas dočekao s ljubavlju i nježnošću. Naš voljeni i poštovani otac nas je učio siru, fikh i gramatiku. Pravio nam je raspored časova za učenje kod kuće. Ti si učio fikh imama Ebu Hanife, a ja od imama Malika. U gramatici ti si učio Elfijju, a ja Melhemetul i'rab. Moj dragi brate! U svom životu nisam vidio nekog ko je postio i ibadetio više od tebe. Ti si ustajao u vrijeme tehedždžuda i klanjao, a onda si budio mene na sabah namaz. Nakon klanjanja ti bi čitao plan dnevnog reda. Tvoje slatke i drage riječi još odjekuju u mojim ušima. Imao si običaj reći: "Od pet do šest ujutro je vrijeme za učenje Kur'ana; od šest do sedam tefsira i hadisa; od sedam do osam fikha i usuli fikha."
.. BILO BI LIJEPO KADA BI SVI MI PRIMJENILI JEDAN DIO OVOG PLANA KOJI JE IMAO HASAN EL -Bena.......................................................................
I Prijedlog za sve nas:
Hajde da svako od nas za prioritet postavi rad na sebi! Odmorimo se od ubjeđivanja drugih da griješe jer rade nešto na način koji mi ne smatramo ispravnim.
Vrijeme je da poradimo na odvikavanju od slobodnih procjena ko koliko grijeha ima i koliko su oni teški. Hajdemo pokušati više analizirati VLASTITE postupke, misli, mahane, potencijal, odgovornosti. Naše, ne tuđe.
Da nas Allah dž.š. sve uputi i pomogne nam da se fokusiramo na ono što nam je zajedničko, ne na razlike. Amin!
IslamBosna.ba- Prije 15-ak godina aktivisti i članovi stranice IslamBosna.ba počeli su sa prevođenjem knjige Faraonov povratak (naslov arapskog originala-Ajjam min hajjati- Dani života mog) autorice Zejneb el-Gazali, u kojoj opisuje svoj doživljaj zatvora i sve torture, zlostavljanja od strane egipatskih vlasti. Spletom različitih okolnosti prijevod nije ugledao svjetlo dana ali u narednom periodu objavljivat ćemo knjigu u dijelovima kako bismo svi uzeli pouku sabura i tevekula, i podsjetili se na iskušenja kroz koje je jedan dio ummeta prošao.
Naša sestra Zejneb na sljedeći način počinje svoju priču:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe
Dugo godina sam žudjela da napišem knjigu “Faraonov povratak”, ali sam mnogo i oklijevala. Da nije bilo moje djece i braće, vođa da’ve i zastupnika njene misli u čije sam ubjeđenje u islamsku stvar potpuno vjerovala, koji su živjeli sa mnom u tom periodu i smatrali da je pravo islama da zabilježimo one dane kada se borilo protiv islamske da’ve, možda i ne bi došlo do njenog ostvarenja. Sile tame i nevjerstva, i sa Istoka i sa Zapada, tih su se dana snažno borile protiv islamske stvari. Njihov cilj: da ubiju riječ istine i ljude koji nose njen bajrak. Da unište sve one aktiviste koji su svim svojim srcem vjerovali da Kur’an i sunnet moraju ponovo biti uspostavljeni u društvu. Da unište one koji su vjerovali da se muslimanski ummet mora vratiti u okrilje islama s ciljem uspostave društva tevhida, znanja, učenja i istinske veze sa Allahom, dž.š. Da unište one koji su željeli da bezbožnička društva, koja su odvraćala čovječanstvo od pravog, Allahovog puta, budu uništena. Jer, Allahov put je jedini pravi put, i Zemlja je morala biti očišćena od obožavanja zemaljskih bogova i despota, i prvenstvo Šerijata je moralo biti uspostavljeno. Kada se ovo postigne, život može postati onakav kakav Allah želi da on bude, tačno onakav kakav je bio za vrijeme poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i vladavine njegovih časnih ashaba.
Za ovaj ummet i za svijet nema spasa osim kroz pozivanje u islam. Zatvorske tamnice, sprave za mučenje i muke ugnjetavanih, samo su povećali snagu, ustrajnost i strpljenje muslimanskih aktivista i mislilaca koji su se suočili sa nevjerstvom. Jedan je put do istine. To je put Allaha, njegovih poslanika i svih njihovih sljedbenika. Što se tiče nevjerstva, njegovi su putevi mnogobrojni i raznovrsni i na svakom od njih je šejtan koji, onima koji su obuzeti tim nevjerstvom, uljepšava loša djela i sve spremnije njima vodi ljude.
“I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” (El- En’am 153)
Od krucijalne važnosti za muslimane je da budemo ustrajni u slijeđenju Allahovog puta, sa potpunim ubjeđenjem u ispravnost naših postupaka i jasnoću naše vizije.
“Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio…” (Ali Imran, 110) kao i znakovi uspostavljanja potpune potčinjenosti riječima “nema boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik”. Jedino što nam je bitno jeste dodavanje novih cigli našoj zgradi. Da ne zanegiramo i ne odustanemo od naših uvjerenja: uvjerenja u tevhid, rad i obznanjivanje, kao i izlaganje istine cijelom čovječanstvu. Vjerujemo da historija ima pravo da zna za naša hapšenja i mučenja, tako da oni koji su na pravom putu mogu učiti i shvatiti ih, ustrajati u svojim uvjerenjima, a ne da ih pretvore u neku vrstu sofizma, sofistrije, u naglabanje i puko historijsko prepričavanje. Zbog svega ovoga sam pristala, uz podršku moje iskrene djece i braće, da zatražim Allahovu pomoć u prikupljanju onoga što je još uvijek u mom sjećanju. Nadam se da će mi Allah pomoći da se sjetim onog što se desilo, ili barem dijela toga, i da će ovo što pišem biti baklja istine i svjetla, vodilja svima koji su iskreni. Hajde da se probijemo do pravog puta jer naša je poruka – poruka vjerovjesnika i poslanika. Muhammedova, s.a.v.s. poruka je potpuna i primarna. Allah je kroz Šerijat upotpunio Svoju naredbu i uništio ono što je nakon nje uslijedilo, čineći je čistom istinom “…pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće neka – ne vjeruje…” (El-Kehf , 29)
Oni koji su pretpostavili teškoće ovog puta i znaju, Allahovom voljom, tajnu učenja Kur’ana i sunneta, nikada se neće odvojiti od istine, dobrih dijela i da’ve dok se ne uspostavi ummet i cijelo čovječanstvo ne bude pod Allahovim bajrakom. Nastavljamo Allahovim putem, očekujući Njegovu nagradu za sve što pretrpimo.
“Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.” (Et-Tewbe, 111)
Ova knjiga je spomen na sve one šehide koji su otišli prije nas, znak naše ljubavi, zahvalnosti i obećanje da smo još uvijek na putu. Ona je i za sve one u kojima ima zrno dobrote, u nadi da će je im Allah učiniti korisnom i voditi ih.
“a vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće – Allah, uistinu, sve zna i mudar je” (El-Insan 30)
Zejneb el-Gazali el-Džubejli
IslamBosna.ba
--//prenijeto sa islam bosna,ovo je ciklus od 4 teksta koji govore o istoj temi--/,,
Mogu se sjetiti mrmljanja: “Hvala Allahu, hvala Allahu”, kao da sam se raspitivala o onome što se desilo. Onda je sve došlo odjednom, i mogla sam čuti mog muža kako sa olakšanjem govori: “Hvaljen neka je Allah, On ju je spasio. Hvala Allahu, hadžinice.” Raspitivala sam se za mog vozača, koji je, kako mi je bilo rečeno, bio dobro, slavljen neka je Allah, i nalazio se na liječenju u bolnici. Kasnije sam saznala da je dobio potres mozga. Što se mene tiče, mene su odveli u rendgen sobu gdje je ustanovljeno da mi je slomljena bedrena kost. Kao privremeno riješenje, stavili su mi langetu kako bih bila spremna za premještaj u bolnicu Mezhar ‘Ašur Mustafa, gdje me je trebao operisati hirurg Muhammed Abdullah. Sama operacija je trajala tri i po sata, a i onda sam još neko vrijeme bila u kritičnom stanju. Onda kada sam se počela oporavljati, nije mi trebalo dugo da shvatim, iz onoga što sam načula kao i iz onoga o čemu su me obavijestili, da moja nezgoda zapravo i nije bila slučajnost. Isplanirali su je Naserovi tajni agenti sa izričitom namjerom da me ubiju.
Pitao me je da li sam ja Zejneb el-Gazali i kada sam potvrdno odgovorila rekao je: “Zovem iz Socijalističke unije. Od članova Izvršnog odbora vaše Grupe i vas prije svega, zahtijeva se da ponesete vaše zastave i odete na aerodrom da poželite dobrodošlicu predsjedniku.”
Angažovali smo advokata dr. Abdullaha Rasvana da nas zastupa. U međuvremenu, poslali smo zapise i poruke Predsjedništvu, Državnoj službi, ministarstvu za socijalna pitanja i javnom tužitelju, kao i kopije štampi obavještavajući sve strane da je Grupa žena muslimanki osnovana 1936. radi širenja islamske da’ve i povratka muslimana Knjizi njihovog Gospodara i sunnetu Njegovog Poslanika. Naša odanost nije pripadala ni Državnoj službi ni ministarstvu za socijalna pitanja jer odanost, napokon, pripada samo Allahu i onima koji uspostavljaju Njegovu vjeru i zakone. U našem pismu je stajalo:
Brzo je promijenio temu: “Hadžinice, mi smo muslimani.”