Hasan El-Bena

Šehid Hasan El-Bena prvi je koji ukazuje veliki interes za ispravke u shvatanju islama kod muslimana i vraćanje islamu onoga što su iz njega izbacile ruke“pozapadnjačenih“ ljudi i sekularista,koji su htjeli da od njega naprave akidu bez Šerijata,vjeru bez države,istinu bez snage,i mir ili predaju bez džihada.A on,kao i onaj ko je ovu vjeru objavio,želi da ona bude i akida i Šerijat,i vjera i država,i istina i snaga,i mir i džihad,i musaf i sablja.Veliki trud je uložio da ljudima ukaže na to da je politika sastavni dio islama,a sloboda jedan od islamskih farzova.Isto tako,usmjerio je svoju pažnju i interes za oblikovanje muslimanske generacije koja će imati vjerske ciljeve,islamsko usmjerenje,poslaničku uzornost,tj.generacije koja će čvrsto biti vezana za islam,koja će po njemu raditi,a zatim raditi na njegovom buđenju i jačanju,dajući životu vjersko obilježje,i koja se radi ostvarenja tog cilja želi ujediniti,a ne podvajati.

Zato on ne potiče teme koje dovode do cijepanja safa,podvajanja i dijeljenja ljudi na grupe i frakcije,nego se zadovoljava ujedinjenjem ljudi u osnovnim,krupnim i temeljnim pitanjima islama.U svojim dnevnicima navodi poučan događaj koji ukazuje na njegovu ranu budnost,još dok je bio u dvadesetoj godini života,u vezi s pitanjem jedinstva u nužnosti ujedninjenja sinova ovog ummeta oko temelja akaida,Šerijata i morala,i izbjegavanja sporednih razilaženja kojima nema kraja.U njegovoj maloj džamiji bio je ugao u kome je profesor držao dersove i za koji je on rekao:“Ovaj drugi ugao je ugao kojega je sagradio hadži Mustafa,nastojeći se time približiti Uzvišenom Allahu.I u tom uglu okupljala se grupa učenika radi izučavanja Allahovih ajeta i mudrosti,i to u potpuno čistoj bratskoj atmosferi.To nije potrajalo dugo.Vijest o tome dersu,koji se održava između akšama i jacije brzo se raširila.Nakon njega se odlazilo na kafanski „ders“ kome su prisustvovali mnogi ljudi,a među njima i oni kojima je razilaženje bilo drago i koji  su se uvijek upuštali u rasprave i bavili ostacima ranijeg fitneta,

Jedne noći  sam osjećao čudnu atmosferu.Atmosferu  uzdržanosti  i  podvajanja.Vidio sam da su  se slušaoci  jedni  od drugih  udaljili čak i u mjestima.I gotovo da nisam ni počeo,a iznenadilo me je pitanje:

'Kakvo je profesorovo mišljenje o posredovanju i ibadetima radi zadobijanja Allahove milosti?'Rekao sam mu:'Brate moj,mislim da me ne želiš pitati samo o tome,nego želiš pitati i o namazu i selamu poslije ezana,o učenju sure El-Kehf petkom,o riječi 'gospodin' kojom se oslovljava Poslanik,s.a.v.s.,u ettehijatu,o tome gdje se nalaze roditelji  Vjerovjesnika,s.a.v.s.,da li  sevap od učenje Kur'ana za mrtvog stiže  do njega ili ne,da li su halke koje prave neke sekte grijeh ili približavanje Allahu?'Počeo sam mu nabrajati sva pitanja u kojima postoji razilaženje i koja su u prošlosti bila izvor nereda i njihovog  žestokog  razilaženja.Čovjek  se zabunio i rekao:'Da,hoću odgovor  na  sva ta pitanja!'

Rekao sam mu:'Brate moj,ja nisam učenjak.Ja sam samo obični čovjek,koji je naučio neke ajete,časne vjerovjesničke hadise,neke vjerske propise iščitavajući knjige,i to želim prenjeti na druge.

Ako me izvedeš izvan ovog domena,stavio bi me u nezgodan položaj.A onaj ko kaže:'Ne znam“,već  je izdao fetvu.Ako te interesuje ono što ja govorim,slušaj to,a ako želiš proširiti svoje znanje o tome,pitaj drugu ulemu  i za to kompetentne učenjake.Oni  ti  mogu dati odgovore na ono što želiš pitati.A što se mene tiče,ovo je moj nivo znanja,a Allah ne zadužuje nikoga preko njegovih mogućnosti:'Čovjek je ostao zbunjen ovim riječima i za njih nije imao nikakav odgovor.Na vješt način izbjegao sam odgovor.Prisutni,ili,pak,njihov veći dio osjetili su rasterećenje ovakvim raspletom događaja.Ja,međutim,nisam htio da propustim priliku,te sam im se okrenuo i rekao:'Braćo moja,znam da ovaj brat koji je postavio pitanje,kao i mnogi drugi među vama,od ovog pitanja ne očekuje ništa drugo osim saznanja kojoj grupi pripada novi muderris.Da li je pristalica šejha Muse ili šejha Abdus-Semia'?A to saznanje vam neće biti ni od kakve koristi.U neredu ste proveli osam godina,i to je dovoljno.Muslimani su se u vezi s ovim pitanjima razilazili stotinama godina,i još uvijek se razilaze,a Uzvišeni Allah želi da jedni druge volimo i da budemo jedinstveni,a prezire naše razilaženje i podvajanje.Zato vas molim da sklopite ugovor s Allahom,zavjetujući Mu se da će te se od sada kloniti takvih pitanja,truditi da naučite osnove i temelje islama,raditi po moralnim i općim principima islama,i druge u zajednici  ka tome usmjeravati,obavljati farzove i sunnete,kloniti se usiljenosti i sitničarenja,sve dok se duše ne iščiste,i dok nam svima ne bude cilj saznavanje istine,a ne trijumf vlastitog mišljenja.Tek onda ćemo i ova pitanja zajednički pručavati,i to u atmosferi  ljubavi,povjerenja,sloge i iskrenosti.Želim da od mene prihvatite ovakav stav i da on bude naš međusobni ugovor.'I nismo napustili ders a dali smo čvrst zavjet da ćemo se međusobno potpomagati,biti na usluzi plemenitom islamu,raditi za njega kao jedna ruka,odbacivati sva značenja koja u sebi nose podvajanje,čuvajući vlastito mišljenje,sve dok Allah ne donese svoj sud o njemu.

Nakon toga se,voljom Allahovom,ders u uglu džamije održavao daleko od razilaženja.Kasnije sam u svakom dersu iznalazio neku od poruka bratstva među mu'minima,uzimajući je za temu predavanja kako bi se bratstvo učvrstilo u srcima.Isto tako sam odabirao neko od pitanja o kojem postoje različita mišljenja,a koje nije nikada bilo predmet njihovog razilaženja,i koje svi oni uvažavaju,navodeći ga primjerom tolerancije među našim dobrim prethodnicima,neka je Allah njima zadovoljan,i dokazom da su tolerancija i uvažavanje međusobno različitih mišljenja-dužnost.

Sjećam se da sam naveo praktičan primjer i rekao im: 'Ko od vas pripada hanefijskom mezhebu?'Izašao je jedan od njih,pa sam upitao:'A ko  od vas slijedi šafijski mezheb?'Istupio je drugi.Rekao sam im:' Klanjat ću kao imam sa ovom dvojicom braće,pa šta češ ti,hanefijo uraditi s učenjem Fatihe?'Odgovorio je:'Neću je učiti,nego ću šutjeti:'Rekao sam:'A ti šafijo,kako ćeš ti postupiti?'On reče:'Fatiha se mora učiti i ja ću učiti.'Potom sam rekao:'Kada završimo namaz,šta ti,šafijo,misliš o namazu tvoga brata hanefije?'On reče:'Njegov namaz je pokvaren,zato što nije učio Fatihu a ona je rukn(sastavni dio namaza).'Zatim sam rekao:'A šta ti,hanefijo,misliš o namazu svoga brata šafije?'On reče:'Učinio je ružno i zabranjeno djelo,zato što je učenje Fatihe od džematlije pokuđeno i haram-djelo.'Rekao sam:'Da li jedan drugome osporavate njegov postupak?'Oni rekoše:'Ne!'Potom upita sve prisutne:'Da li vi osporavate postupak jednoga od njih dvojice?'Svi rekoše:'Ne!'Zatim sam rekao:'SubhanAllah!Šutite u ovakvim situacijama a radi se o ispravnosti i neispravnosti namaza,a niste tolerantni s klanjačem koji učeći Ettehijatu kaže:'Allahumme salli ala Muhammedin',ili ' Allahumme salli ala sejjidina Muhammedin',nego zbog te razlike na noge podižete cio dunjaluk.'Takav je istup utjecao na njih,te su počeli svoje stavove prema drugima preispitivati.Uvidjeli su da je Allahova vjera šita i lakša od suda razuma nekog pojedinca,ili neke skupine o njoj.Naprotiv,u svemu se mora vratiti Allahu,Njegovom Poslaniku,zajednici muslimana i njihovom imamu,ako imaju zajednicu i imama(halifu).“

Jusuf El-Karadavi,“Razumijevanje prioriteta“,str.241-244.

Dvadeset temelja za razumijevanje islama imama Hasana el-Bene

Dvadesettemeljazarazumijevanjeislama

Temelj prvi:
Islam je potpun sistem i obuhvata sve aspekte života. Islam je država i domovina, vlada i običan narod, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i uprava. Islam je materija i bogatstvo, borba i da’va, vojska i ideja. Islam je ispravna akida (vjerovanje) i pravilno obavljen ibadet.

Temelj drugi:
Kur’an Časni i vjerodostojni sunnet su osnova za svakog muslimana u spoznaji propisa islama, a Kur’an shvatamo na osnovu značenja arapskog jezika bez izmišljanja i proizvoljnog tumačenja izraza. U razumijevanju sunneta vraćamo se na pouzdane prenosioce hadisa.

Temelj treći:
Iskren iman i ispravan ibadet posjeduju slast i užitak koji Uzvišeni Allah ulije u srce Svojih robova kojih želi. Ilham, nadahnuće, otkrovenje i snovi ne mogu biti izvor šerijata i prihvatljivi su samo onda kada su u skladu sa propisima vjere i tekstovima Kur’ana i sunneta.

Temelj četvrti:
Hamajlije, zapisi, vračanja, gatanja, tvrdnja da se poznaje gajb i slične stvari su ono protiv čega se borimo, izuzev ako se ne radi o kur’anskim ajetima i vjerodostojno prenešenim zikrovima i dovama za zaštitu.

Temelj peti:
Po mišljenju imama ili njegovog zamjenika se postupa u sitacijama kada nema kur’ansko-hadiskog teksta, u situacijama kada su moguća raznovrsna tumačenja i kada je u pitanju opći interes zajednice, a koje se mogu mijenjati shodno okolnostima i običajima. Osnova u ibadetima jeste ne osvrtati se puno na značenja, a u običajima osvrtati se na njihove tajne, mudrosti i intencije.

Temelj šesti:
Stav i govor svakog pojedinca podložan je prihvatanju ili odbacivanju, osim Poslanikovog, s.a.v.s. Sve što se prenosi od selefa, što je u skladu sa Kur’anom i sunnetom, mi prihvatamo, u suprotnom, Kur’an i sunnet su prioirtetniji da ih slijedimo. Ali nećemo napadati, vrijeđati i ulaziti u namjere ljudi koji su se u nekim pitanjima razišli. Bili su itekako darežljivi u onome što su iza sebe ostavili.

Temelj sedmi:
Svaki musliman, koji nije dostigao stupanj samostalnog prosuđivanja o šerijatskim argumentima, treba slijediti jednog od imama. Uz to slijeđenje, potrebno je da se trudi spoznati šerijatske dokaze propisa koje slijedi. Dužan je prihvatiti svaku uputu koja se zasniva na vjerodostojnom argumentu. Treba da iskaže spremnost da upotpuni znanje, ako je od onih koji stiču znanje, sve dok ne dostigne stepen vlastitog prosuđivanja.

Temelj osmi:

Različita mišljenja u sporednim fikhskim pitanjima ne mogu biti uzrok razilaženja u vjeri i dovesti do prepirke i mržnje. Svaki od mudžtehida ima nagradu za ssvoj stav. Nema prepreke za naučnom provjerom pitanja u kojima se razilazimo, a u ookrilju ljubavi u ime Allaha i međusobnog potpomaganja kako bi došli do istine, bez pokuđene rasprave i isključivosti.

Temelj deveti:

Raspravljanje o pitanjima po kojima nismo dužni raditi predstavlja pretjerivanje koje nam je Allah zabranio. U to spada raspravljanje o propisima onoga što se još nije dogodilo, raspravljanje o značenju nejasnih ajeta, zatim raspravljanje o odabranosti pojedinih ashaba i sukobima koji su se desili među njima. Svako od njih ima fadilet druženja sa Poslanikom, s.a.v.s., nagradu za svoj nijjet i širinu u tumačenju Allahove vjere.

Temelj deseti:
Spoznaja Uzvišenog Allaha, Njegovog tewhida i smatranje Njegovih imena sačuvanim od svakog vida manjkavosti, spada u najuzvišenije principe islamskog vjerovanja (aqide). U ajete i vjerodostojne hadise koji se odnose na Allahova svojstva vjerujemo onako kako su objavljeni, bez te’vila (tumačenja) i i ta’tila (negiranja). Nećemo se upuštati u razilaženja koja o njima postoje među islamskom ulemom i dovoljno nam je ono što je bilo dovoljno i Poslaniku i ashabima: “A oni koji su u znanje utonuli, oni govore: ‘Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našega’.”

Temelj jedanaesti:
Svaka novotarija u vjeri, koja nema osnova, a ljudi je smatraju dobrom zbog svojih strasti, bilo da se radi o dodavanju nečega u vjeru ili oduzimanju od vjere, je zabluda protiv koje se treba boriti i iskorijeniti je na najbolji način koji neće izazvati efekte koji su štetniji od nje

Temelj dvanaesti:
Relativna novotarija, novotarija napuštanja i obaveznosti u slobodnim obredima su vrste terminološkog razilaženja i svako o njima ima svoje mišljenje. Nema prepreke u tome da se istina istražuje, ali sa dokazima i argumentima.

Temelj trinaesti:
Ljubav prema dobrim Allahovim robovima, njihovo poštivanje i uvažavanje zbog djela koja su nam poznata spada u postupke koji nas približavaju Allahu. Allahovi evlije, dobri robovi, spomenuti su u ajetu: “Oni koji vjeruju i Allaha se boje.” Njima se potvrđuju kerameti koji su u skladu sa uvjetima koje je šerijat postavio. Stim da vjerujemo da oni čak ni sebi ne mogu pridonijeti nikakvu korist niti štetu, niti živi niti mrtvi, a kamo li drugim ljudima.

Temelj četrnaesti:
Obilaženje mezara je sunnet koji je vjerodostojno prenešen, ali traženje pomoći od ljudi u mezarima, bez obzira ko oni bili, dozivanje njih i traženje da nam riješe potrebe i probleme, zavjetovanje umrlima, hodočašće mezara, njeihovo prekrivanje, osvjetljivanje i dodirivanje, zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha i slično su novotarije u vjerovanju i veliki grijesi protiv kojih se treba boriti.

Temelj petnaesti:
Dova Uzvišenom Allahu, kada je povezana sa traženjem pomoći od živih ljudi, stvar je fikhskog razilaženja, a ne akaidsko pitanje.

Temelj šesnaesti:
Pogrešan običaj ne mijenja suštinsko značenje šerijatskih izraza. Obaveza je razmotriti značenja ovih izraza i njihove intencije. Također, potrebno je biit obazriv na jezičke varke u svim aspektima dunjaluka i vjere. Suština se shvata iz pojmova, a ne iz imena.

Temelj sedamanesti:
Uvjerenje (aqida) je osnova svakog djela. Srčana djela su značajnija od tjelesnih, a težnja da se postigne potpunost i u jednim i u drugim je šerijatska obaveza iako su stupnjevi njihovog traženja različiti.

Temelj osamnaesti:
Islam oslobađa razum, podstiče čovjeka da analizira kosmos, uzdiže stupanj učenjaka i prihvata sve ono što je dobro i korisno, jer mudrost je izgubljena stvar vjernika, uzima je gdje god je nađe.

Temelj devetnaesti:
Nekada ljudi mogu shvatiti različito neke stvari i u njima se razići, ali nema razilaženja u kategoričnome. Nikada se naučna činjenica ne može suprotstaviti i biti u neskladu sa potvrđenim vjerskim učenjem. Tumačimo ono što nije usklađeno na kategoričkim dokazima tako da ga sa takvim argumentima uskladimo. Šerijatski tekst je prioritetnije da se slijedi dok se razumski ne potvrdi ili odbaci.

Temelj dvadeseti:
Ne proglašavamo nevjernikom muslimana koji je izgovorio šehadet i radi u skladu onoga što šehadet zahtjeva sve dok jasno svojim riječima ne potvrdi nevjerstvo, zaniječe neku od općih principa vjere, jasno porekne Kur’an ili ga protumači na način koji nije u skladu s originalnim arapskim tekstom ili uradi neko djelo koje se može protumačiti samo kao nevjerstvo.

Preveo: Semir Rebronja

IslamBosna.ba

Ispravka mišljenja

Šehid Hasan El-Bena prvi je koji ukazuje veliki interes za ispravke u shvatanju islama kod muslimana i vracanje islamu onoga što su iz njega izbacile ruke“pozapadnjačenih“ ljudi i sekularista,koji su htjeli da od njega naprave akidu bez Šerijata,vjeru bez države,istinu bez snage,i mir ili predaju bez džihada.A on,kao i onaj ko je ovu vjeru objavio,želi da ona bude i akida i Šerijat,i vjera i država,i istina i snaga,i mir i džihad,i musaf i sablja.

Veliki trud je uložio da ljudima ukaže na to da je politika sastavni dio islama,a sloboda jedan od islamskih farzova.Isto tako,usmjerio je svoju pažnju i interes za oblikovanje muslimanske generacije koja će imati vjerske ciljeve,islamsko usmjerenje,poslaničku uzornost,tj.generacije koja će čvrsto biti vezana za islam,koja će po njemu raditi,a zatim raditi na njegovom buđenju i jačanju,dajući životu vjersko obilježje,i koja se radi ostvarenja tog cilja želi ujediniti,a ne podvajati.Zato on ne potiče teme koje dovode do cijepanja safa,podvajanja i dijeljenja ljudi na grupe i frakcije,nego se zadovoljava ujedinjenjem ljudi u osnovnim,krupnim i temeljnim pitanjima islama.U svojim dnevnicima navodi poučan događaj koji ukazuje na njegovu ranu budnost,još dok je bio u dvadesetoj godini života,u vezi s pitanjem jedinstva u nužnosti ujedninjenja sinova ovog ummeta oko temelja akaida,Šerijata i morala,i izbjegavanja sporednih razilaženja kojima nema kraja.U njegovoj maloj džamiji bio je ugao u kome je profesor držao dersove i za koji je on rekao:“Ovaj drugi ugao je ugao kojega je sagradio hadži Mustafa,nastojeći se time približiti Uzvišenom Allahu.I u tom uglu okupljala se grupa učenika radi izučavanja Allahovih ajeta i mudrosti,i to u potpuno čistoj bratskoj atmosferi.To nije potrajalo dugo.Vijest o tome dersu,koji se održava između akšama i jacije brzo se raširila.Nakon njega se odlazilo na kafanski „ders“ kome su prisustvovali mnogi ljudi,a među njima i oni kojima je razilaženje bilo drago i koji su se uvijek upuštali u rasprave i bavili ostacima ranijeg fitneta,

Jedne noći sam osjećao čudnu atmosferu.Atmosferu uzdržanosti i podvajanja.Vidio sam da su se slušaoci jedni od drugih udaljili čak i u mjestima.I gotovo da nisam ni počeo,a iznenadilo me je pitanje:

'Kakvo je profesorovo mišljenje o posredovanju i ibadetima radi zadobijanja Allahove milosti?'Rekao sam mu:'Brate moj,mislim da me ne želiš pitati samo o tome,nego želiš pitati i o namazu i selamu poslije ezana,o učenju sure El-Kehf petkom,o riječi 'gospodin' kojom se oslovljava Poslanik,s.a.v.s.,u ettehijatu,o tome gdje se nalaze roditelji Vjerovjesnika,s.a.v.s.,da li sevap od učenje Kur'ana za mrtvog stiže do njega ili ne,da li su halke koje prave neke sekte grijeh ili približavanje Allahu?'Počeo sam mu nabrajati sva pitanja u kojima postoji razilaženje i koja su u prošlosti bila izvor nereda i njihovog žestokog razilaženja.Čovjek se zabunio i rekao:'Da,hoću odgovor na sva ta pitanja!'

Rekao sam mu:'Brate moj,ja nisam učenjak.Ja sam samo obični čovjek,koji je naučio neke ajete,časne vjerovjesničke hadise,neke vjerske propise iščitavajući knjige,i to želim prenjeti na druge.

Ako me izvedeš izvan ovog domena,stavio bi me u nezgodan položaj.A onaj ko kaže:'Ne znam“,već je izdao fetvu.Ako te interesuje ono što ja govorim,slušaj to,a ako želiš proširiti svoje znanje o tome,pitaj drugu ulemu i za to kompetentne učenjake.Oni ti mogu dati odgovore na ono što želiš pitati.A što se mene tiče,ovo je moj nivo znanja,a Allah ne zadužuje nikoga preko njegovih mogućnosti:'Čovjek je ostao zbunjen ovim riječima i za njih nije imao nikakav odgovor.Na vješt način izbjegao sam odgovor.Prisutni,ili,pak,njihov veći dio osjetili su rasterećenje ovakvim raspletom događaja.Ja,međutim,nisam htio da propustim priliku,te sam im se okrenuo i rekao:'Braćo moja,znam da ovaj brat koji je postavio pitanje,kao i mnogi drugi među vama,od ovog pitanja ne očekuje ništa drugo osim saznanja kojoj grupi pripada novi muderris.Da li je pristalica šejha Muse ili šejha Abdus-Semia'?A to saznanje vam neće biti ni od kakve koristi.U neredu ste proveli osam godina,i to je dovoljno.Muslimani su se u vezi s ovim pitanjima razilazili stotinama godina,i još uvijek se razilaze,a Uzvišeni Allah želi da jedni druge volimo i da budemo jedinstveni,a prezire naše razilaženje i podvajanje.Zato vas molim da sklopite ugovor s Allahom,zavjetujući Mu se da će te se od sada kloniti takvih pitanja,truditi da naučite osnove i temelje islama,raditi po moralnim i općim principima islama,i druge u zajednici ka tome usmjeravati,obavljati farzove i sunnete,kloniti se usiljenosti i sitničarenja,sve dok se duše ne iščiste,i dok nam svima ne bude cilj saznavanje istine,a ne trijumf vlastitog mišljenja.Tek onda ćemo i ova pitanja zajednički pručavati,i to u atmosferi ljubavi,povjerenja,sloge i iskrenosti.Želim da od mene prihvatite ovakav stav i da on bude naš međusobni ugovor.'I nismo napustili ders a dali smo čvrst zavjet da ćemo se međusobno potpomagati,biti na usluzi plemenitom islamu,raditi za njega kao jedna ruka,odbacivati sva značenja koja u sebi nose podvajanje,čuvajući vlastito mišljenje,sve dok Allah ne donese svoj sud o njemu.

Nakon toga se,voljom Allahovom,ders u uglu džamije održavao daleko od razilaženja.Kasnije sam u svakom dersu iznalazio neku od poruka bratstva među mu'minima,uzimajući je za temu predavanja kako bi se bratstvo učvrstilo u srcima.Isto tako sam odabirao neko od pitanja o kojem postoje različita mišljenja,a koje nije nikada bilo predmet njihovog razilaženja,i koje svi oni uvažavaju,navodeći ga primjerom tolerancije među našim dobrim prethodnicima,neka je Allah njima zadovoljan,i dokazom da su tolerancija i uvažavanje međusobno različitih mišljenja-dužnost.

Sjećam se da sam naveo praktičan primjer i rekao im: 'Ko od vas pripada hanefijskom mezhebu?'Izašao je jedan od njih,pa sam upitao:'A ko od vas slijedi šafijski mezheb?'Istupio je drugi.Rekao sam im:' Klanjat ću kao imam sa ovom dvojicom braće,pa šta češ ti,hanefijo uraditi s učenjem Fatihe?'Odgovorio je:'Neću je učiti,nego ću šutjeti:'Rekao sam:'A ti šafijo,kako ćeš ti postupiti?'On reče:'Fatiha se mora učiti i ja ću učiti.'Potom sam rekao:'Kada završimo namaz,šta ti,šafijo,misliš o namazu tvoga brata hanefije?'On reče:'Njegov namaz je pokvaren,zato što nije učio Fatihu a ona je rukn(sastavni dio namaza).'Zatim sam rekao:'A šta ti,hanefijo,misliš o namazu svoga brata šafije?'On reče:'Učinio je ružno i zabranjeno djelo,zato što je učenje Fatihe od džematlije pokuđeno i haram-djelo.'Rekao sam:'Da li jedan drugome osporavate njegov postupak?'Oni rekoše:'Ne!'Potom upita sve prisutne:'Da li vi osporavate postupak jednoga od njih dvojice?'Svi rekoše:'Ne!'Zatim sam rekao:'SubhanAllah!Šutite u ovakvim situacijama a radi se o ispravnosti i neispravnosti namaza,a niste tolerantni s klanjačem koji učeći Ettehijatu kaže:'Allahumme salli ala Muhammedin',ili ' Allahumme salli ala sejjidina Muhammedin',nego zbog te razlike na noge podižete cio dunjaluk.'Takav je istup utjecao na njih,te su počeli svoje stavove prema drugima preispitivati.Uvidjeli su da je Allahova vjera šita i laksa od suda razuma nekog pojedinca,ili neke skupine o njoj.Naprotiv,u svemu se mora vratiti Allahu,Njegovom Poslaniku,zajednici muslimana i njihovom imamu,ako imaju zajednicu i imama(halifu).“



Jusuf El-Karadavi,“Razumijevanje prioriteta“,str.241-244.

OVO JE MOJ PUT

(Imam šehid Hasan el-Benna, rahmetullahi alejhi)

Smatram: Da svaka stvar pripada Allahu i da je naš poslanik Muhammed, a.s., pečat svih njegovih poslanika ljudima. Da je nagrada za dobro i zlo istina. Da je Kur’an Allahova knjiga. Da je islam cjelokupni zakonik životnog sistema ovoga i budućeg svijeta.

Zavjetujem se: Da ću odrediti sebi dnevnu obavezu – hizb za čitanje iz Kur’an-i-Kerima i da ću se prihvatiti časnog Sunneta. Da ću izučavati život Vjerovjesnika, a.s., i proučavati životopise plemenitih ashaba.

Smatram: Da su ustrajnost, dobročinstvo i traženje nauke sastavni dijelovi islama.

Zavjetujem se: Da ću biti ustrajan u ibadetima i čuvanju zabrana. Da ću se dostojanstveno okititi lijepim ahlakom, a da ću od sebe odstraniti ružne postupke. Da ću koliko god budem mogao slijediti islamske adete. U međusobnim odnosima i prosuđivanju osnov će mi biti ljubav i milosrđe, a tražiću pomoć od kadije samo ako ne bude bilo drugog načina. Ponosiću se islamskim obilježjima i jezikom islama. Radiću na širenju korisnih znanosti i spoznaje među širokim masama ummeta.

Smatram: Da je musliman obavezan da radi i stiče imetak i da u njegovom imetku kojeg je stekao postoji određeni dio – pravo sirotinje i bijednika.

Zavjetujem se: Da ću od vlastitog rada živjeti, ekonomisati za budućnost i davati zekat od svoga imetka. Da ću od svoga imetka koji mi je potreban izdvojiti dio za opće potrebe i opću korist. Podsticaću svaki korisni islamski projekat na polju ekonomije. Kad nešto kupujem davaću prednost proizvodima moje zemlje, moga naroda i muslimana. Ni u jednom vidu se neću služiti kamatom. Neću preuzimati na sebe obaveze koje nemogu ispuniti.

Smatram: Da će musliman biti pitan o svojoj porodici. Da je obavezan da se brine o zdravlju svoje porodice, o čistoti njihovog vjerovanja i ljepoti njihovog ahlaka.

Zavjetujem se: Da ću na tom poslu uložiti svaku žrtvu. Da ću usaditi saznanja o Islamu svakom članu svoje porodice. Da nijedno moje dijete neće pohađati školu koja ne vodi računa o našoj vjeri i našem ahlaku. Da neću sarađivati niti imati bilo kakvu vezu sa novinama, časopisima, knjigama, organizacijama, strankama ili bilo kojim udruženjima koji su u oprečnosti sa islamskim učenjem.

Smatram: Da je obaveza muslimanu oživljavanje slave islama, obnove prosperiteta njegovih naroda i povratak njegovog Šerijata. Da zastava islama mora predvoditi čovječanstvo i da je najvažnija zadaća svakog muslimana preobražaj svijeta u skladu sa islamskim pravilima.

Zavjetujem se: Da ću se boriti na putu dostave islamske poruke svijetu sa svim što posjedujem i da ću u tome žrtvovati sve što imam.

Smatram: Da su svi muslimani jedan ummet kojeg veži islamsko vjerovanje i da islam svojim sljedbenicima naređuje dobročinstvo prema svim ljudima.

Zavjetujem se: Da ću uložiti maksimalan trud u učvršćivanju bratske veze među svim muslimanima i rušenju svega onog što ih međusobno udaljava i što podstiče na naslogu među islamskim partijama i udruženjima.

Smatram: Da je tajna zaostalosti muslimana njihovo udaljavanje od vjere, a da je osnova preporoda vraćanje izvornim učenjima islama i islamskim pravilima. Ubjeđen sam da obnova islamske slave zavisi o radu muslimana za taj cilj.

sveobuhvatni način života

"Mi vjerujemo da islam ima sveobuhvatno značenje koje sadrži i regulira sve aspekte života, daje svoje mišljenje o svim pitanjima i uspostavlja precizan sistem za svaku oblast života. On ne stoji po strani pred životnim problemima, niti zanemaruje Ustrojstvo neophodnih sistema preobražaja i reforme društva i pojedinca. Neki ljudi pogrješno misle da se islam svodi samo na obredoslovlje i duhovne vježbe te su sami sebe i svoje mišljenje ograničili i suzili na uske horizonte i krugove ograničenog razmišljanja. Mi razumijemo islam na drukčiji način, šire i obuhvatnije. Islam po našem shvatanju obuhvata i regulira sve aspekte i ovog i budućeg života (dunjaluka i ahireta). Ovo naše razumijevanje i poimanje nije naš lični doprinos i stav, mi smo to shvatanje uzeli iz Allahove Knjige i životopisa prvih muslimana. Ako čitalac hoće da razumije poziv-pokret Muslimanske braće i okarakterizira ga šire od “islamskog”, neka uzme Mushaf, oslobodi se strasti, želja, ličnih interesa i ciljeva i neka vidi čemu poziva i naučava Kur’an. U tome će vidjeti i pronaći poziv-pokret Muslimanske braće."

Hasan Benna - Poslanica omladini

citat 2

"Mi vjerujemo da islam ima sveobuhvatno značenje koje sadrži i regulira sve aspekte života, daje svoje mišljenje o svim pitanjima i uspostavlja precizan sistem za svaku oblast života. On ne stoji po strani pred životnim problemima, niti zanemaruje Ustrojstvo neophodnih sistema preobražaja i reforme društva i pojedinca. Neki ljudi pogrješno misle da se islam svodi samo na obredoslovlje i duhovne vježbe te su sami sebe i svoje mišljenje ograničili i suzili na uske horizonte i krugove ograničenog razmišljanja. Mi razumijemo islam na drukčiji način, šire i obuhvatnije. Islam po našem shvatanju obuhvata i regulira sve aspekte i ovog i budućeg života (dunjaluka i ahireta). Ovo naše razumijevanje i poimanje nije naš lični doprinos i stav, mi smo to shvatanje uzeli iz Allahove Knjige i životopisa prvih muslimana. Ako čitalac hoće da razumije poziv-pokret Muslimanske braće i okarakterizira ga šire od “islamskog”, neka uzme Mushaf, oslobodi se strasti, želja, ličnih interesa i ciljeva i neka vidi čemu poziva i naučava Kur’an. U tome će vidjeti i pronaći poziv-pokret Muslimanske braće."

Hasan Benna - Poslanica omladini

citat

Griješi onaj ko misli da su Muslimanska braća misionari lijenosti ili nemarnosti. Međutim, Muslimanska braća svakog trenutka proklamiraju da musliman mora biti vođa u svemu i da se ne zadovoljava da mu drugi bude vođa u aktivnosti i džihadu. On je predvodnik u svemu: u znanju, snazi, zdravlju i kapitalu. Kašnjenje, u bilo kojoj ovoj komponenti, šteti našoj ideji i suprotstavlja se učenju naše vjere. Mi se sa ovime suprotstavljamo ljudima koji žele živjeti samo za sebe, koji se predaju vlastitom egoizmu, tako da niko ne radi za drugoga, niti posvećuje pažnju svojoj zajednici, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko se ne zanima za stvar muslimana nije od njih”.
Kao što kaže: “Allah je propisao dobročinstvo za svaku stvar”.

Hasan Bena
Poslanica omladini

PLAN RADA I UČENJA

Zaslugom svog oca imam Hasan el-Benna je rano dobio islamsku poduku i učio je nauku o jeziku, akaid, fikh, usuli fikh, hadis i siru. Sa četrnaest godina napamet je naučio Kur'an. On je također učio kod šejha Muhammeda Zehrana. Sjećajući se te životne faze Hasana el-Bennaa, njegov mlađi brat kaže:
"Moj poštovani brate, ti si imao devet, a ja sedam godina. Učili smo Časni Kur'an zajedno u školi i također smo učili pisati. Ti si naučio napamet dvije trećine Kur'ana, a ja sam upamtio samo do sure Et-Tevba. Kad smo se vraćali iz škole, otac bi nas dočekao s ljubavlju i nježnošću. Naš voljeni i poštovani otac nas je učio siru, fikh i gramatiku. Pravio nam je raspored časova za učenje kod kuće. Ti si učio fikh imama Ebu Hanife, a ja od imama Malika. U gramatici ti si učio Elfijju, a ja Melhemetul i'rab. Moj dragi brate! U svom životu nisam vidio nekog ko je postio i ibadetio više od tebe. Ti si ustajao u vrijeme tehedždžuda i klanjao, a onda si budio mene na sabah namaz. Nakon klanjanja ti bi čitao plan dnevnog reda. Tvoje slatke i drage riječi još odjekuju u mojim ušima. Imao si običaj reći: "Od pet do šest ujutro je vrijeme za učenje Kur'ana; od šest do sedam tefsira i hadisa; od sedam do osam fikha i usuli fikha."   

.. BILO BI LIJEPO KADA BI SVI MI PRIMJENILI JEDAN DIO OVOG PLANA KOJI JE IMAO HASAN EL -Bena.......................................................................
 I Prijedlog za sve nas:
Hajde da svako od nas za prioritet postavi rad na sebi! Odmorimo se od ubjeđivanja drugih da griješe jer rade nešto na način koji mi ne smatramo ispravnim.

Vrijeme je da poradimo na odvikavanju od slobodnih procjena ko koliko grijeha ima i koliko su oni teški. Hajdemo pokušati više analizirati VLASTITE postupke, misli, mahane, potencijal, odgovornosti. Naše, ne tuđe.

Da nas Allah dž.š. sve uputi i pomogne nam da se fokusiramo na ono što nam je zajedničko, ne na razlike. Amin!

Faraonov povratak

04 Dec 2014

egipat, ihvani, muslimanka, Muslimanska braća, tortura, Zejneb el-Gazali

by Zahf

IslamBosna.ba- Prije 15-ak godina aktivisti i članovi stranice IslamBosna.ba počeli su sa prevođenjem knjige Faraonov povratak (naslov arapskog originala-Ajjam min hajjati- Dani života mog) autorice Zejneb el-Gazali, u kojoj opisuje svoj doživljaj zatvora i sve torture, zlostavljanja od strane egipatskih vlasti. Spletom različitih okolnosti prijevod nije ugledao svjetlo dana ali u narednom periodu objavljivat ćemo knjigu u dijelovima kako bismo svi uzeli pouku sabura i tevekula, i podsjetili se na iskušenja kroz koje je jedan dio ummeta prošao.

Naša sestra Zejneb na sljedeći način počinje svoju priču:

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe

Dugo godina sam žudjela da napišem knjigu “Faraonov povratak”, ali sam mnogo i oklijevala. Da nije bilo moje djece i braće, vođa da’ve i zastupnika njene misli u čije sam ubjeđenje u islamsku stvar potpuno vjerovala, koji su živjeli sa mnom u tom periodu i smatrali da je pravo islama da zabilježimo one dane kada se borilo protiv islamske da’ve, možda i ne bi došlo do njenog ostvarenja. Sile tame i nevjerstva, i sa Istoka i sa Zapada, tih su se dana snažno borile protiv islamske stvari. Njihov cilj: da ubiju riječ istine i ljude koji nose njen bajrak. Da unište sve one aktiviste koji su svim svojim srcem vjerovali da Kur’an i sunnet moraju ponovo biti uspostavljeni u društvu. Da unište one koji su vjerovali da se muslimanski ummet mora vratiti u okrilje islama s ciljem uspostave društva tevhida, znanja, učenja i istinske veze sa Allahom, dž.š. Da unište one koji su željeli da bezbožnička društva, koja su odvraćala čovječanstvo od pravog, Allahovog puta, budu uništena. Jer, Allahov put je jedini pravi put, i Zemlja je morala biti očišćena od obožavanja zemaljskih bogova i despota, i prvenstvo Šerijata je moralo biti uspostavljeno. Kada se ovo postigne, život može postati onakav kakav Allah želi da on bude, tačno onakav kakav je bio za vrijeme poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i vladavine njegovih časnih ashaba.

Za ovaj ummet i za svijet nema spasa osim kroz pozivanje u islam. Zatvorske tamnice, sprave za mučenje i muke ugnjetavanih, samo su povećali snagu, ustrajnost i strpljenje muslimanskih aktivista i mislilaca koji su se suočili sa nevjerstvom. Jedan je put do istine. To je put Allaha, njegovih poslanika i svih njihovih sljedbenika. Što se tiče nevjerstva, njegovi su putevi mnogobrojni i raznovrsni i na svakom od njih je šejtan koji, onima koji su obuzeti tim nevjerstvom, uljepšava loša djela i sve spremnije njima vodi ljude.

“I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” (El- En’am 153) 

Od krucijalne važnosti za muslimane je da budemo ustrajni u slijeđenju Allahovog puta, sa potpunim ubjeđenjem u ispravnost naših postupaka i jasnoću naše vizije.

“Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio…” (Ali Imran, 110) kao i znakovi uspostavljanja potpune potčinjenosti riječima “nema boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik”. Jedino što nam je bitno jeste dodavanje novih cigli našoj zgradi. Da ne zanegiramo i ne odustanemo od naših uvjerenja: uvjerenja u tevhid, rad i obznanjivanje, kao i izlaganje istine cijelom čovječanstvu. Vjerujemo da historija ima pravo da zna za naša hapšenja i mučenja, tako da oni koji su na pravom putu mogu učiti i shvatiti ih, ustrajati u svojim uvjerenjima, a ne da ih pretvore u neku vrstu sofizma, sofistrije, u naglabanje i puko historijsko prepričavanje. Zbog svega ovoga sam pristala, uz podršku moje iskrene djece i braće, da zatražim Allahovu pomoć u prikupljanju onoga što je još uvijek u mom sjećanju. Nadam se da će mi Allah pomoći da se sjetim onog što se desilo, ili barem dijela toga, i da će ovo što pišem biti baklja istine i svjetla, vodilja svima koji su iskreni. Hajde da se probijemo do pravog puta jer naša je poruka – poruka vjerovjesnika i poslanika. Muhammedova, s.a.v.s. poruka je potpuna i primarna. Allah je kroz Šerijat upotpunio Svoju naredbu i uništio ono što je nakon nje uslijedilo, čineći je čistom istinom “…pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće neka – ne vjeruje…” (El-Kehf , 29)

Oni koji su pretpostavili teškoće ovog puta i znaju, Allahovom voljom, tajnu učenja Kur’ana i sunneta, nikada se neće odvojiti od istine, dobrih dijela i da’ve dok se ne uspostavi ummet i cijelo čovječanstvo ne bude pod Allahovim bajrakom. Nastavljamo Allahovim putem, očekujući Njegovu nagradu za sve što pretrpimo.

“Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.”  (Et-Tewbe, 111)

Ova knjiga je spomen na sve one šehide koji su otišli prije nas, znak naše ljubavi, zahvalnosti i obećanje da smo još uvijek na putu. Ona je i za sve one u kojima ima zrno dobrote, u nadi da će je im Allah učiniti korisnom i voditi ih.

“a vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće – Allah, uistinu, sve zna i mudar je” (El-Insan 30)

Zejneb el-Gazali el-Džubejli

IslamBosna.ba

--//prenijeto sa islam bosna,ovo je ciklus od 4 teksta koji govore o istoj temi--/,,

Zejnebel-Gazali-DžemalAbdel-Naser:Mržnjaiosveta(I–dio)

0

05 Dec 2014

egipat, ihvani, muslimanka, Muslimanska braća, tortura, Zejneb el-Gazali

by Zahf

IslamBosna.ba- Dok sam se jednog zimskog poslijepodneva, početkom februara 1964. vraćala kući, moje se auto nakon sudara sa drugim autom odjednom prevrnulo. Jačina sudara me bacila u stanje polusvijesti, i uprkos žestini bolova, od svega što se oko mene dešavalo mogla sam samo razaznati uspaničeni glas nekoga ko je dozivao moje ime. Mogu samo pretpostaviti da sam se nakon toga onesvijestila, jer sam se probudila u bolnici Heliopolis okružena mojim mužem, braćom, sestrama i nekim od mojih saradnika u da’vi. Po izrazu njihovih lica je bilo očito da su svi strašno uznemireni. Kroz nekoliko sekundi sam se opet onesvijestila.

Mogu se sjetiti mrmljanja: “Hvala Allahu, hvala Allahu”, kao da sam se raspitivala o onome što se desilo. Onda je sve došlo odjednom, i mogla sam čuti mog muža kako sa olakšanjem govori: “Hvaljen neka je Allah, On ju je spasio. Hvala Allahu, hadžinice.” Raspitivala sam se za mog vozača, koji je, kako mi je bilo rečeno, bio dobro, slavljen neka je Allah, i nalazio se na liječenju u bolnici. Kasnije sam saznala da je dobio potres mozga. Što se mene tiče, mene su odveli u rendgen sobu gdje je ustanovljeno da mi je slomljena bedrena kost. Kao privremeno riješenje, stavili su mi langetu kako bih bila spremna za premještaj u bolnicu Mezhar ‘Ašur Mustafa, gdje me je trebao operisati hirurg Muhammed Abdullah. Sama operacija je trajala tri i po sata, a i onda sam još neko vrijeme bila u kritičnom stanju. Onda kada sam se počela oporavljati, nije mi trebalo dugo da shvatim, iz onoga što sam načula kao i iz onoga o čemu su me obavijestili, da moja nezgoda zapravo i nije bila slučajnost. Isplanirali su je Naserovi tajni agenti sa izričitom namjerom da me ubiju.

Sve do ovih događaja grupa muslimanske omladine mi je dolazila u dnevne posjete. Prvi među njima je bio brat Abdul-Fetah Ismail. Naravno, sada kad sam saznala kakve je planove Naser imao za mene nisam smjela dozvoliti da se ove posjete nastave i zato sam obavjestila mog cijenjenog brata o ovoj odluci. Rekao mi je da je on to već tražio od omladine, međutim, oni su insistirali da sve ostane nepromijenjeno. Njihove posjete će se odvijati kao i obično. Drugom prilikom, administrativna sekretarica Grupe žena muslimanki pokušala je da mi dadne dokument koji mi je željela pokazati kao predsjednici ove grupe. I moj muž i žena Hasana el-Hudejbije, glavnog vođe Pokreta Muslimanskog bratstva, Ihwanu-l-Muslimun, su tada bili u mojoj sobi. Bespomoćno sam gledala kako moj muž odvodi posjetitelja i načula kako podsjeća sekretaricu da joj je već zabranio da mi daje bilo kakve dokumente koji su u vezi sa poslom. Kada sam pokušala saznati šta se dešava muž mi je objasnio da je potrebna dozvola doktora Abdullaha prije nego što poduzmem bilo kakvu aktivnost. Doktor je kasnije, nakon što mi je pregledao nogu, potvrdio da je naredio da ne dobijam nikakve dokumente i vijesti iz grupe. Protestvovala sam tvrdeći da je u pitanju, jednostavno, potpisivanje nekoliko dokumenata, ali on je bio odlučan. Dani su sporo prolazili i ja sam molila doktora da uradim nešto posla za grupu.

Moji zahtjevi su odbijeni. Do tada sam već bila sigurna da postoji nešto što su svi pokušavali sakriti od mene.

Mislim da je tek sedmicama kasnije, skupivši mnogo hrabrosti, sekretarica u prisustvu moga muža došla da me obavijesti o zatvaranju glavnih prostorija Grupe žena muslimanki. Nisam mogla vjerovati svojim ušima skoro zgrabivši papire iz njenih ruku samo kako bih vidjela potvrdu toga crno na bijelom.

“Hvala Allahu, ali Vlada nema pravo da to uradi, mi smo islamska grupa.”

“Niko ne može ovoj Vladi reći da nema pravo. Sve smo pokušali, ali Naser je odlučan da zatvori grupu. Još gore, mrzi vas lično hadžinice Zejneb i ne može podnijeti da se spomene vaše ime u njegovom prisustvu. Ako vas neko ipak spomene on odmah prekida sastanak s njim.”

“Slavljen neka je Allah, kada me se on plaši i mrzi me. I ja njega mrzim, Allaha radi. Naserov despotizam samo povećava našu upornost da zadovoljimo našu savjest i živimo za ispunjenje naše misije, misije tevhida. Mi ćemo, inšAllah, pobijediti i najmanje što za to možemo dati jeste da zbog toga budemo mučeni.”

“Hadžinice’, rekla je sa suzama u očima, ‘stvar je veoma ozbiljna i ja molim Allaha da se ne završi zatvaranjem naše grupe. Možda se i ovo što ste sada rekli snima, možda su ozvučili sobu.”

Sekretarica mi je ove riječi šapnula na uho kao da se plašila da je istina ono što je rekla i nastavila šapćući: “Hadžinice, tražim od vas da učinite jednu sitnicu, molim vas potpišite ovaj papir. Ako to uradite, odluka o zatvaranju naših prostorija bit će povučena.”

Zatražila sam da mi doda papir, bila je to članska karta Socijalističke unije.

“Ne, tako mi Allaha. Neka mi se ruka paralizuje ako ikada potpišem to što bi me okrivilo pred Allahom i pokorilo faraonskoj vladavini Nasera koji je ubio Abdul-Kadira Evdaha i njegove saradnike. Oni koji su uprljali ruke krvlju pravovjernih neprijatelji su Allahovi i svih vjernika. Časnije je da dozvolimo da Grupa žena muslimanki bude zatvorena. “

Poljubila mi je ruku i sa suzama u očima upitala: “Da li me smatraš svojom kćerkom?”

“Da.”

“Onda prestani s ovim.”

“Prestaćemo s ovim i ja neću potpisati ovaj papir. Naš potpis bi predstavljao odanost faraonu, a to je nemoguće. Allah će dati ono što On odabere za Svoje robove.”

Prošlo je još nekoliko dana u bolnici, a onda je na moje olakšanje odlučeno da sa liječenjem mogu nastaviti kod kuće.

Suočavanja sa Socijalističkom unijom

Sekretarica mi je svakog dana dolazila u posjetu i jednom prilikom me, kao grom iz vedra neba, obavijestila da je odluka o zabrani povučena. Iznenađena, upitala sam kako se to desilo.

“Iskreno, ne znam, možda kako bi pokušali uspostaviti komunikaciju s vama.”

Iako sam se morala vratiti u bolnicu zbog vađenja šarafa iz bedra, već sam se navikla na vođenje poslova Grupe žena muslimanki od kuće. U međuvremenu je imam šehid Sejjid Kutb pušten iz zatvora pa me posjetio u bolnici zajedno sa nekolicinom Muslimanske braće. Zamislite kakvo je bilo moje iznenađenje kada mi je dostavljen članak, koji je sadržavao kartu sa natpisom:

Arapska socijalistička unija

Sloboda-socijalizam-jedinstvo

Ime: Zejneb el-Gazali el-Džubajli, poznata kao Zejneb el-Gazali

Zanimanje: Predsjednica Grupe žena muslimanki

Grad: El-Basatin-Almaza

Okrug: Novi Egipat (Misr el-Džedida)

Distrikt: Kairo (El-Kahira)

Zajedno sa kartom došla je i priznanica da je moja članarina za 1964. godinu plaćena. Gorko sam se nasmijala zbog onoga što je Egipat postao; živjeli smo u slobodi dok vojni udar nije sve to promijenio. Nakon toga su pozivi iz Socijalističke unije da posjećujem njihove sastanke počeli sipati iz mog poštanskog sandučića. Ignorisala sam ih. Umjesto toga, usmijerila sam svoju energiju na postepeno nastavljanje aktivnosti u glavnom sjedištu Grupe žena muslimanki; uz pomoć štapa moje kretanje je bilo manje ograničeno.

Bila sam, jednog jutra, u glavnom uredu kada je telefon zazvonio; sekretarica je tražila da razgovaram sa nekim iz Socijalističke unije. Podigla sam slušalicu: “Esselamu alejkum.”

“Ve alejkum selam.”

“Da, šta mogu učiniti za vas?”

Pitao me je da li sam ja Zejneb el-Gazali i kada sam potvrdno odgovorila rekao je: “Zovem iz Socijalističke unije. Od članova Izvršnog odbora vaše Grupe i vas prije svega, zahtijeva se da ponesete vaše zastave i odete na aerodrom da poželite dobrodošlicu predsjedniku.”

“InšAllah, Allah radi šta On hoće i šta izabere.”

“Ovo je naš zahtjev, želimo da Izvršni odbor kao i veliki broj članova Upravnog odbora budu prisutni. Ako želite, sredićemo da vam auto bude na raspolaganju.”

“Hvala vam.”

Tu se razgovor završio.

Nekoliko dana kasnije primila sam još jedan telefonski poziv iz Socijalističke unije. To je bila jedna gospođa, željela je da zna zašto nismo bili prisutni na aerodromu da dočekamo predsjednika. Odgovorila sam: “Mi članovi Izvršnog odbora Grupe žena  muslimanki kao i Upravni odbor ponašamo se islamski zato ne možemo biti prisutni na takvim masovnim dočecima.”

“Kako je to moguće, gospođo Zejneb? Izgleda da vi ne želite surađivati s nama. Da li ste obavijestili svoje članove i da li je svaki pojedinačno odbio?”

“Kako sam ih mogla obavijestiti kada nisam uvjerena da se vaš zahtjev slaže sa učenjem islama?”

“Ne surađujete s nama!”

“Mi se držimo učenja Kur’ana i sunneta. Naš savez je savez sa Allahom, naša saradnja može biti samo po pitanju dobrog i korisnog. Možda ćete priznati da telefon nije pogodan za ovakvu raspravu?”

“Dobrodošli ste ovdje. Čekaćemo vas u prostorijama Socijalističke unije na Abidin trgu kako bismo ovo raspravili.”

“Nažalost, ja sam bolesna i moje kretanje je ograničeno zbog ozbiljne povrede noge. Ako želite, dobrodošli ste u prostorije Grupe žena muslimanki.”

“Dođite da nas posjetite na putu kući, zar niste član Socijalističke unije?”

“Ja sam član Grupe žena muslimanki, kćeri moja, esselamu alejkum we rahmetullah!”

Završila sam razgovor i nisam otišla da se vidim s njom.

Sedmicu kasnije, sekretarica naše grupe mi je pokazala zapis sa datumom od 15. septembra 1964. koji je sadržavao službenu odluku br. 32 od 6. septembra 1964. obavještavajući nas još jednom o odluci Vlade da zatvori Grupu žena muslimanki.

“Ne” faraonu

Isti dan Izvršni odbor Grupe žena muslimanki održao je hitan sastanak. Odbor je odbio naredbu o zatvaranju grupe kao i predavanje njenog vlasništva i svojine drugoj grupi čiji članovi, iako su dio naše grupe, su se odvojili od nas na poticaj tajne službe prije Naserovog udara. Nakon udara, ova grupa je postala Naserovo oružje. Naš Izvršni odbor je također odlučio da u naredna 24 sata sazove hitan sastanak našeg Upravnog odbora. I Upravni odbor je odbio zatvaranje naše grupe i složio se da slučaj predamo sudu.

Angažovali smo advokata dr. Abdullaha Rasvana da nas zastupa. U međuvremenu, poslali smo zapise i poruke Predsjedništvu, Državnoj službi, ministarstvu za socijalna pitanja i javnom tužitelju, kao i kopije štampi obavještavajući sve strane da je Grupa žena muslimanki osnovana 1936. radi širenja islamske da’ve i povratka muslimana Knjizi njihovog Gospodara i sunnetu Njegovog Poslanika. Naša odanost nije pripadala ni Državnoj službi ni ministarstvu za socijalna pitanja jer odanost, napokon, pripada samo Allahu i onima koji uspostavljaju Njegovu vjeru i zakone. U našem pismu je stajalo:

“Grupa žena muslimanki je osnovana 1936. da širi Allahovu poruku i bori se za uspostavu muslimanskog ummeta koji bi vratio islamu njegovu slavu i vlastitu državu. Naša grupa radi u ime Allaha i nijedna sekularna vlada nema vrhovnu vlast nad muslimanima.

Poziv Grupe žena muslimanki je poziv u islam. Regrutuje muškarce, žene, mlade i stare kako bi vjerovali u Allahovu poruku i uspostavili državu koja za svoj zakon prihvata ono što je On objavio.

Mi, Žene muslimanke, odbijamo naredbu o zabrani naše grupe jer predsjednik koji otvoreno poziva sekularizaciji države nema pravo na našu odanost, kao ni ministarstvo za socijalna pitanja; da’va ne predstavlja ni novac ni svojinu koju može konfiskovati sekularna država čiji se članovi bore protiv Allaha, Njegovog Poslanika i muslimanskog ummeta.

Ako država konfiskuje naš novac i svojinu ne može konfiskovati našu vjeru. Naš je poziv poziv da’ve i poruka ljudi koji pozivaju u islam. Stojimo pod barjakom “Nema boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik”. Vjerovanje u ovu izjavu nas prisiljava da se neprestano borimo za uspostavljanje muslimanske države od zajednice koja je svjesna svoje vjere, vođena Allahovim zakonom i uvijek se bori za Njegovu stvar.”

Odlučan u svojoj namjeri da eliminiše našu grupu, Naser je izdao vojnu naredbu zabranjujući objavljivanje našeg magazina na neograničen period. Agenti faraona su čak upali u naše prostorije i uklonili sav sadržaj. Kao rezultat, premjestili su 120 siročadi za čije se potrebe po pitanju utočišta i obrazovanja, od jaslica do univerziteta, brinula grupa.

Ovdje moram navesti da agenti faraona nisu pronašli nijednu ženu iz Generalnog vijeća, Izvršnog odbora ili Odobra za da’vu koja je čekala da im preda ključeve naših prostorija. Naserovi agenti su tražili da im ja lično predam ključeve ali sam to odbila kao i svi naši članovi. Ključevi su bili kod administrativne sekretarice, ali ipak, kao zaposlenik, ona nije imala izbora.

 Šta dalje?

Nedugo zatim, članovi Grupe žena muslimanki su se počeli skupljati u mojoj kući, pitajući me šta da radimo.

Dragi čitaoče!

Treba se sjetiti stava koji su zauzele članice grupe 1964. kada je Naserova vladavina bila na vrhuncu, u vrijeme kada su mnogi ljudi radije krili ono što su mislili. Takvi ljudi su odobravali faraonove mjere, i još gore, neki su čak izdavali fetve kao podršku Naserovim djelima. Pripisivali bi mu stvari koje su ga činile polubogom. Vjerovanje u nešto, a pokazivanje potpuno suprotnog uz sramoćenje onih koji odbijaju da rade to isto, nije nešto što islam propisuje. Istinski musliman ne traći svoju vjeru, a ismijavanje braće i sestara muslimana nije dozvoljeno. Ipak su se mnogi tzv. islamski magazini takmičili da udovolje faraonu. Čak je i El-Azhar magazin, koji nam je nekada bio drag, otvorio svoje stranice licemjernim piscima koji su se takmičili da udovolje neistini i njegovim sljedbenicima. Provladina ulema zasipala je fetvama koje su klevetale mudžahide koji su odabrali uzvišene moralne karakteristike i izbjegavali greške koje su zvali olakšicama. Oklevetali su one mudžahide koji su pozivali ljude da prakticiraju islam, a ne da mu pripadaju samo po imenu. Jer islam je djelo, a ne prazna priča.

Grupa žena muslimanki je odbila da slijedi ono što su neki nazivali olakšicama i nije ni nakratko prestala pripadati islamu. Umjesto toga, članice grupe su podigle barjak istine izgovarajući njene riječi, u vrijeme kada ih je tako mnogo ljudi napadalo iz straha da ne izgube svoje poslove, svoje karijere i kuće. Žene muslimanke nisu stajale poput posmatrača, već su otvoreno govorile o tim događajima, tražeći Allahovo zadovoljstvo, iako je to uznemiravalo mnogo ljudi. Članovi naše grupe su se nastavili sastajati, i što se mene tiče, ja sam čitav svoj život posvetila toj grupi; to je bio moj raison d’etre (smisao postojanja). Jer, ja sam se zaklela Allahu, na dan kada sam osnovala grupu, da nikada neću predati svoj život nikome osim Njemu. Veliki broj članica grupe koje su dolazile u moju kuću obnovile su svoje zavjete da se potpuno posvete slijeđenju Allahovog puta i pozivanju ljudi njemu. Složile su se sa mnom da održavamo sastanke u njihovim kućama gdje bi naše daije podučavale žene principima islama. Ali nažalost, šanse su nam bile male, jer je faraonova državna mašina pratila svakoga ko je na ovakvim sastancima pozivao Allahu. Jednu po jednu od žena koje su održavale ove sastanke, kontaktirali su Naserovi agenti i prijetili im. Na ovaj način, država je dobila pristanak od svih žena koje su bile uključene, da više neće održavati takve sastanke. Nakon toga, naše aktivnosti su bile ograničene na one lične prirode.

Zejneb el-Gazali el-Džubejli

IslamBosna.ba