Temelj prvi:
Islam je potpun sistem i obuhvata sve aspekte života. Islam je država i domovina, vlada i običan narod, moral i snaga, milost i pravednost, kultura i zakon, znanje i uprava. Islam je materija i bogatstvo, borba i da’va, vojska i ideja. Islam je ispravna akida (vjerovanje) i pravilno obavljen ibadet.
Temelj drugi:
Kur’an Časni i vjerodostojni sunnet su osnova za svakog muslimana u spoznaji propisa islama, a Kur’an shvatamo na osnovu značenja arapskog jezika bez izmišljanja i proizvoljnog tumačenja izraza. U razumijevanju sunneta vraćamo se na pouzdane prenosioce hadisa.
Temelj treći:
Iskren iman i ispravan ibadet posjeduju slast i užitak koji Uzvišeni Allah ulije u srce Svojih robova kojih želi. Ilham, nadahnuće, otkrovenje i snovi ne mogu biti izvor šerijata i prihvatljivi su samo onda kada su u skladu sa propisima vjere i tekstovima Kur’ana i sunneta.
Temelj četvrti:
Hamajlije, zapisi, vračanja, gatanja, tvrdnja da se poznaje gajb i slične stvari su ono protiv čega se borimo, izuzev ako se ne radi o kur’anskim ajetima i vjerodostojno prenešenim zikrovima i dovama za zaštitu.
Temelj peti:
Po mišljenju imama ili njegovog zamjenika se postupa u sitacijama kada nema kur’ansko-hadiskog teksta, u situacijama kada su moguća raznovrsna tumačenja i kada je u pitanju opći interes zajednice, a koje se mogu mijenjati shodno okolnostima i običajima. Osnova u ibadetima jeste ne osvrtati se puno na značenja, a u običajima osvrtati se na njihove tajne, mudrosti i intencije.
Temelj šesti:
Stav i govor svakog pojedinca podložan je prihvatanju ili odbacivanju, osim Poslanikovog, s.a.v.s. Sve što se prenosi od selefa, što je u skladu sa Kur’anom i sunnetom, mi prihvatamo, u suprotnom, Kur’an i sunnet su prioirtetniji da ih slijedimo. Ali nećemo napadati, vrijeđati i ulaziti u namjere ljudi koji su se u nekim pitanjima razišli. Bili su itekako darežljivi u onome što su iza sebe ostavili.
Temelj sedmi:
Svaki musliman, koji nije dostigao stupanj samostalnog prosuđivanja o šerijatskim argumentima, treba slijediti jednog od imama. Uz to slijeđenje, potrebno je da se trudi spoznati šerijatske dokaze propisa koje slijedi. Dužan je prihvatiti svaku uputu koja se zasniva na vjerodostojnom argumentu. Treba da iskaže spremnost da upotpuni znanje, ako je od onih koji stiču znanje, sve dok ne dostigne stepen vlastitog prosuđivanja.
Temelj osmi:
Različita mišljenja u sporednim fikhskim pitanjima ne mogu biti uzrok razilaženja u vjeri i dovesti do prepirke i mržnje. Svaki od mudžtehida ima nagradu za ssvoj stav. Nema prepreke za naučnom provjerom pitanja u kojima se razilazimo, a u ookrilju ljubavi u ime Allaha i međusobnog potpomaganja kako bi došli do istine, bez pokuđene rasprave i isključivosti.
Temelj deveti:
Raspravljanje o pitanjima po kojima nismo dužni raditi predstavlja pretjerivanje koje nam je Allah zabranio. U to spada raspravljanje o propisima onoga što se još nije dogodilo, raspravljanje o značenju nejasnih ajeta, zatim raspravljanje o odabranosti pojedinih ashaba i sukobima koji su se desili među njima. Svako od njih ima fadilet druženja sa Poslanikom, s.a.v.s., nagradu za svoj nijjet i širinu u tumačenju Allahove vjere.
Temelj deseti:
Spoznaja Uzvišenog Allaha, Njegovog tewhida i smatranje Njegovih imena sačuvanim od svakog vida manjkavosti, spada u najuzvišenije principe islamskog vjerovanja (aqide). U ajete i vjerodostojne hadise koji se odnose na Allahova svojstva vjerujemo onako kako su objavljeni, bez te’vila (tumačenja) i i ta’tila (negiranja). Nećemo se upuštati u razilaženja koja o njima postoje među islamskom ulemom i dovoljno nam je ono što je bilo dovoljno i Poslaniku i ashabima: “A oni koji su u znanje utonuli, oni govore: ‘Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našega’.”
Temelj jedanaesti:
Svaka novotarija u vjeri, koja nema osnova, a ljudi je smatraju dobrom zbog svojih strasti, bilo da se radi o dodavanju nečega u vjeru ili oduzimanju od vjere, je zabluda protiv koje se treba boriti i iskorijeniti je na najbolji način koji neće izazvati efekte koji su štetniji od nje
Temelj dvanaesti:
Relativna novotarija, novotarija napuštanja i obaveznosti u slobodnim obredima su vrste terminološkog razilaženja i svako o njima ima svoje mišljenje. Nema prepreke u tome da se istina istražuje, ali sa dokazima i argumentima.
Temelj trinaesti:
Ljubav prema dobrim Allahovim robovima, njihovo poštivanje i uvažavanje zbog djela koja su nam poznata spada u postupke koji nas približavaju Allahu. Allahovi evlije, dobri robovi, spomenuti su u ajetu: “Oni koji vjeruju i Allaha se boje.” Njima se potvrđuju kerameti koji su u skladu sa uvjetima koje je šerijat postavio. Stim da vjerujemo da oni čak ni sebi ne mogu pridonijeti nikakvu korist niti štetu, niti živi niti mrtvi, a kamo li drugim ljudima.
Temelj četrnaesti:
Obilaženje mezara je sunnet koji je vjerodostojno prenešen, ali traženje pomoći od ljudi u mezarima, bez obzira ko oni bili, dozivanje njih i traženje da nam riješe potrebe i probleme, zavjetovanje umrlima, hodočašće mezara, njeihovo prekrivanje, osvjetljivanje i dodirivanje, zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha i slično su novotarije u vjerovanju i veliki grijesi protiv kojih se treba boriti.
Temelj petnaesti:
Dova Uzvišenom Allahu, kada je povezana sa traženjem pomoći od živih ljudi, stvar je fikhskog razilaženja, a ne akaidsko pitanje.
Temelj šesnaesti:
Pogrešan običaj ne mijenja suštinsko značenje šerijatskih izraza. Obaveza je razmotriti značenja ovih izraza i njihove intencije. Također, potrebno je biit obazriv na jezičke varke u svim aspektima dunjaluka i vjere. Suština se shvata iz pojmova, a ne iz imena.
Temelj sedamanesti:
Uvjerenje (aqida) je osnova svakog djela. Srčana djela su značajnija od tjelesnih, a težnja da se postigne potpunost i u jednim i u drugim je šerijatska obaveza iako su stupnjevi njihovog traženja različiti.
Temelj osamnaesti:
Islam oslobađa razum, podstiče čovjeka da analizira kosmos, uzdiže stupanj učenjaka i prihvata sve ono što je dobro i korisno, jer mudrost je izgubljena stvar vjernika, uzima je gdje god je nađe.
Temelj devetnaesti:
Nekada ljudi mogu shvatiti različito neke stvari i u njima se razići, ali nema razilaženja u kategoričnome. Nikada se naučna činjenica ne može suprotstaviti i biti u neskladu sa potvrđenim vjerskim učenjem. Tumačimo ono što nije usklađeno na kategoričkim dokazima tako da ga sa takvim argumentima uskladimo. Šerijatski tekst je prioritetnije da se slijedi dok se razumski ne potvrdi ili odbaci.
Temelj dvadeseti:
Ne proglašavamo nevjernikom muslimana koji je izgovorio šehadet i radi u skladu onoga što šehadet zahtjeva sve dok jasno svojim riječima ne potvrdi nevjerstvo, zaniječe neku od općih principa vjere, jasno porekne Kur’an ili ga protumači na način koji nije u skladu s originalnim arapskim tekstom ili uradi neko djelo koje se može protumačiti samo kao nevjerstvo.
Preveo: Semir Rebronja
IslamBosna.ba
